Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Zamislite koliko bismo samo uštedjeli kada bismo umjesto goriva, u automobile točili ulje iz friteze.


Sugovornik iz naše priče radi upravo to i vozi se na obično ulje, a osim što je jeftinije, potpuno je ekološki prihvatljivo! Na internetu se sve češće mogu naći različiti recepti za kućnu izradu biogoriva. Ipak, prema receptu koji smo nabavili od susretljivih automehaničara, te se malo obrazovali surfajući internetom, nedostaju nam dvije važne kemikalije. Kao sto smo i sumnjali, većina kemikalija potrebnih za biodizel se ne može kupiti u slobodnoj prodaji, kao na primjer metanol i hidroksid, koji se ne mogu kupiti u maloprodaji, jer su naime klasificirani kao industrijski otrovi. Stoga smo se zaputili raspitati po laboratorijima.

Vezani članci Mirjana Frntić - 1 Zovu ih u svako doba dana i noći, a maltretiraju im i susjede i obitelj: "Bila sam dužna oko 100.000 kuna, a dug je sad milijun" Ivana Jerković Erak I to je u Hrvatskoj moguće: Mlada žena kupila stan s čistim papirima, platila porez i renovirala ga. A sada bi mogla ostati bez njega

Konzultirajući kemijske stručnjake, upozoreni smo da se radi o opasnim kemikalijama, koje je moguće naručiti samo u nekoliko specijaliziranih tvrtki. Nakon što smo ih uspjeli kupiti, prionuli smo na spravljanje biodizela. Rekli su nam da je jako važna zaštitna odjeća, budući da se može dogoditi, da neka kemikalija prsne po nama, dakle čisto iz predostrožnosti. Prvo treba pripremiti ulje i zagrijati ga na 50-60 stupnjeva Celzija, najmanje. 'Vidio sam na Internetu da se neki ljudi u stranim zemljama voze s time i meni se to učinilo dosta zgodno. Imao sam jedan stari Mercedes, koji je već bio na izdisaju pa sam odlučio to u njega nasuti, da ja i sam provjerim kako kaže vaša emisija Provjereno, da li to zaista funkcionira. Ako ne valja, auto je ionako za bacit, a ako valja, bože moj', priča Željko Barić.

Dok smo mi pokušavali smućkati sofisticiraniju inačicu biodizela, Željko se s tim nikada nije zamarao. U svoj automobil zaista je natočio samo otpadno ulje koje je nabavio iz prijateljevog restorana, te dotočio regularnim gorivom. 'Kad je četvrt rezervoara 2 kante po 10 litara, znači 20 litara tog ulja i 100 kn nafte. Ne može samo, znači omjer je recimo 30-40 posto tog ulja i ostatak tog goriva. Natočite 100 kn i s tih 20 l, možete se voziti 500-600 kilometara, pun tank za nekih cca 150 kn',kaže Željko. Tako u ljetnim mjesecima Željko kaže uštedi i do 4000 kuna. Naime, kada su niske temperature ulje se stvrdne te se na njega veći dio godine nije moguće voziti. Biodizel s aditivima, koji smo mi pokušavali spraviti kompliciranija je varijanta, upravo stoga što je namijenjen vožnji tijekom cijele godine, te modernijim automobilima, čije ubrizgavanje ne bi podnijelo obično otpadno ulje.

Za spravljanje biodizela potrebno je osnovno znanje iz kemije i puno pažnje. Prerada ulja podrazumijeva nekoliko vrlo preciznih kemijskih procesa, te ne preporučujemo da to isprobavate u vlastitoj garaži. Željko je zato odabrao ovu jednostavniju varijantu, koju naglašava, mogu podnijeti samo stari motori. Prema europskim direktivama, koje je Hrvatska prihvatila, do 2020. godine udio biogoriva u ukupnoj potrošnji goriva na tržištu trebao bi iznositi 10 posto. Protekle godine kod nas je donesen okvir zakona, ipak jasna regulacija tržišta još ne postoji. Jedan od dva postojeća ozbiljna proizvođača biodizela u nas, priznaju kako je takva zbrka na tržištu veliki problem u poslovanju.

'Vidite, naš najveći problem je što proizvodimo biogorivo koje može i ne mora biti u prodaji, pa onda je to naš najveći problem - prodaja biogoriva!', tvrdi direktor tvrtke Vitrex. Nakon dvogodišnje borbe s domaćom administracijom, virovitičko postrojenje biodizel proizvodi već drugu godinu. Jedina su od dvije hrvatske tvrtke, koja ima licencu za otkupljenje otpadnih jestivih ulja te njihovu preradu u biodizel. Svaku prikupljenu litru ulja država subvencionira s jednom kunom. Godišnje prikupe oko 1500 tona ulja iz restorana, a proizvedu oko 600 tona biogoriva, koje su obavezni prodati na hrvatskom tržištu. Kome točno, njihov je problem.

Nije potrebno stručno znanje, ali oprez, da

'Mi smo velike tvrtke prodali, pa onda to više nisu hrvatske tvrtke, to su mađarske tvrtke, a oni tamo imaju biogorivo. Konkretno danas na hrvatskom tržištu ne postoji eurodizel hrvatski, to je uvezen mađarski, a eurodizel nastaje tako da se u njega stavlja 5 posto biogoriva. Znači taj osnovni segment, koji bi trebao funkcionirati u Hrvatskoj, ne funkcionira. Smisao biogoriva nije da se prodaje čisto, nego da se umiješa u postojeće gorivo', pojasnili su nam it Vitrexa. 'Tek kad opet se vraćamo na ovu priču o podzakonskim propisima, o uredbi koja će utvrditi naknade, visinu poticaja itd. i utvrdit će se zapravo na koji način se definira ta cijena. Tek tada će se moći i pravi ugovori sklapati između proizvođača i potrošača tog biogoriva, biodizela', kaže Marija Šćulac Domac iz Fonda za zaštitu okoliša I energetsku učinkovitost.

Kada bismo primjerice u europskoj uniji prijavili biodizel koji smo pokušavali smućkati u kućnoj radinosti, uz naravno sve potrebne ekološke I birokratske dozvole, imali bismo pravo na novac iz državnog budžeta, jer koristimo energiju iz obnovljivih izvora. U nas tek manji broj ljudi koristi mogućnost dobivanja energije iz obnovljivih izvora. Mućkanje u garaži preporučljivo je zamijeniti ozbiljnijim priborom koji je u Hrvatskoj moguće nabaviti tek kod par prodavača. Cijene takve aparature kreću se od 3 do 6 tisuća eura. Proces je jednak onome u našoj garaži, ali puno sigurniji. 'Stručno znanje nije potrebno, samo volja da se to uistinu radi, da se pazi kako se to radi. Jednostavno, ne može se stisnuti gumb i otići od toga. Mora se dok se ne stekne iskustvo paziti kako se radi, što i gdje', tvrdi inženjer Tomislav Kamenarić.

Upravo zbog slabog poznavanja prilično nejasnih propisa, nemaju domaćih kupaca. Najviše prodaju u Bosnu, Srbiju ili Crnu Goru. Nas sugovornik pojasnio je da ekološka svijest naših susjedna nema s tim nikakve veze, stvar je praktičnosti. Kod njih je legislativa u još gorem stanju, pa je lakše nabaviti sirovinu, jer njihove restorane, za razliku od hrvatskih, zakoni ne obvezuju na zbrinjavanje otpadnih ulja. Ipak, bez ozbiljne aparature, garažna proizvodnja biodizela, riskantan je posao s upitnim rezultatima. Uz dosta truda I nekoliko ponovnih pokušaja dovršili smo naš eksperiment.

Nakon što smo par puta ponovili jedan te isti postupak, I vidi se da smo malo napredovali po boji tekućine koju smo dobili, još uvijek nismo dobili biodizel na koji bismo se mogli odvesti iz radione. Tek zadnji uradak, to bi bilo najbliže biodizelu što smo postigli, no može li se on stvarno staviti u motor modernog motora kakvi se danas voze po našim cestama, mi vam to ne bismo garantirali. U virovitičkim postrojenjima kažu kako upravo ovih dana pregovaraju s Zagrebačkim Holdingom o otkupu otpadnih jestivih ulja i iz domaćinstava. U Fondu za zaštitu okoliša najavljuju natječaj već u travnju, za subvencioniranje fizičkih osoba kad su u pitanju obnovljivi izvori energije. Kako obećavaju nadležni, potrebno se još malo strpjeti. Zakon o proizvodnji biogoriva ove godine bi trebao zaživjeti, a mi strpljivo čekamo.