Dezinformacije su danas dostupnije nego ikada pa stoga podizanje svijesti o važnosti zdravstvene pismenosti postaje ključni alat za očuvanje zdravlja zajednice i osiguranje boljih zdravstvenih ishoda za sve. No, valja imati na umu da je povećanje zdravstvene pismenosti stanovništva dugotrajan proces.
Razina zdravstvene pismenosti hrvatskih građana u prosjeku je na samoj granici između problematične i adekvatne (GHL = 33,98), a najviše problema imaju s pronalaskom, razumijevanjem i upotrebom informacija o zdravlju iz medija, pokazalo je istraživanje o zdravstvenoj pismenosti u Hrvatskoj.
Istraživanje je također pokazalo da je građanima lakše slijediti ili razumjeti upute nego stvoriti vlastite stavove o zdravlju, kao i da postoje teškoće u razumijevanju i primjeni zdravstvene informacije koju dobiju od liječnika. Između ostalog, najteže im je procijeniti jesu li informacije o zdravstvenim rizicima u medijima pouzdane, ali i pronaći informacije o tome kako se bolje nositi s problemima povezanim s mentalnim zdravljem.
Gdje je Hrvatska ne samo po pitanju zdravstvene pismenosti, nego i inovacija te dobrih praksi koje doprinose boljoj organizaciji dostupnosti usluga u zajednici, zaštiti ranjivih skupina i unaprjeđenju komunikacije između liječnika i pacijenata, pitanja su na koja je DNEVNIK.hr odgovore potražio od doktorice zdravstvene diplomacije i prava pacijenata Jasne Karačić Zanetti iz Udruge za promicanje prava pacijenata.
O čemu sve govorimo kada govorimo o zdravstvenoj pismenosti i zašto zdravstvena nepismenost može biti opasna po život?
Karačić Zanetti: Zdravstvena pismenost podrazumijeva sposobnost pojedinca da pronađe, razumije i primijeni informacije o zdravlju kako bi donio informirane odluke. Samo zdravstveni pismen pacijent može biti partner u svojem liječenju i aktivno sudjelovati u donošenja odluka. Iako je to česta praksa u Europskoj uniji, u Hrvatskoj pacijent još uvijek nema nikakvu aktivnu ulogu. Primjer se često vidi kada govorimo o informativnog pristanku jer pacijent osim što nešto potpiše, mora prvo razumijeti to što je napisano, što u praksi i nije slučaj.
Zdravstvena nepismenost može biti opasna po život jer dovodi do nepravilnog uzimanja lijekova, izbjegavanja preventivnih pregleda, lošeg upravljanja kroničnim bolestima, povećanih troškova zdravstvenog sustava, češćih i dužih hospitalizacija.
Kako hrvatski građani stoje sa zdravstvenom pismenošću i kakva je uloga medija na ovom polju - jesu li je svjesni?
Karačić Zanetti: Prema istraživanjima, razina zdravstvene pismenosti hrvatskih građana je loša. Najviše problema s kojima na nam dolaze je krivo razumijevanje informacija iz medija te procjenom pouzdanosti izvora i primjenom dobivenih informacija u svakodnevnom životu.
Mediji, osobito društvene mreže, često su glavni izvor informacija, ali nisu uvijek pouzdani. Mladi ih koriste za samodijagnostiku što može biti štetno. Svaki pacijent bi morao znati odakle informacije dolaze i jesu li pouzdane. O tome mnogo govorimo i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, aktivno radimo na zdravstevnoj pismenosti i medicini utemeljenoj na dokazima s profesoricom Anom Marušić i Cochrane timom, kako bismo osvijestili tu problematiku što više u javnosti.
Komunikacija s liječnicima često je bolna točka, kao i kada je riječ o zaštiti ranjivih skupina - gdje ima najviše prostora za poboljšanje i kako, ali i ima li volje u sustavu za time i potrebnih sredstava?
Karačić Zanetti: Komunikacija između liječnika i pacijenata često je nedostatna, nejasna i neprilagođena. Pacijenti teško razumiju upute, a ranjive skupine (stariji, slabije obrazovani, osobe s invaliditetom) imaju ispodprosječnu razinu zdravstvene pismenosti.
Nužna su poboljšanja u tom segmentu, prvenstveno edukacija zdravstvenih djelatnika o komunikacijskim vještinama, uključivanje obitelji u zdravstvenu edukaciju, razvoj prilagođenih komunikacijskih alata za ranjive skupine. Zdravstvena pismenost mora biti prioritet je je to osnova za uspješno liječenje.
Kako Hrvatska stoji po pitanju jednakopravnosti građana u pristupu kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti te očuvanju i razvoju javnog zdravstvenog sustava?
Karačić Zanetti: Zakonski okvir jamči jednakopravnost, ali u praksi postoje značajne nejednakosti: ruralna i otočna područja imaju slabiju dostupnost usluga, ranjive skupine često nailaze na diskriminaciju i lošiju kvalitetu skrbi, pritužbe pacijenata ukazuju na duge liste čekanja i otežan pristup specijalistima.
Pučka pravobraniteljica redovito upozorava na potrebu snažnijeg očuvanja javnog zdravstvenog sustava i dostupnosti za sve. Zdravstvena pismenost se veže kako za prava pacijenta, tako i za prava osiguranika, a oboje su jednako važni u aktivnog participiranju u zdravstvenom sustavu. Svaki pacijent mora znati da je on aktivni partner u liječenju.
S obzirom na sve gdje je Hrvatska u odnosu na druge zemlje kada je riječ o inovacijama i dobrim praksama koje doprinose boljoj organizaciji dostupnosti usluga u zajednici, zaštiti ranjivih skupina, unaprjeđenju komunikacije između liječnika i pacijenata te udruga i njihovih korisnika, zdravstvenoj edukaciji građana ili boljoj raspodjeli troškova u zdravstvu?
Karačić Zanetti: Kada usporedimo pritužbe na one iz drugih zemalja Europske unije, vidimo znatne razlike odnosno vidimo sve više da je kvalitetna zdravstvena zaštita u Hrvatskoj dostupna samo onima koji to mogu i platiti. Sve inovativnosti su se prebacile iz javnog sektora u privatni. Naši najbolji liječnici često napuštaju javne bolnice, i to ne zbog razlika u plaći, nego zbog međuljudskih odnosa, i zbog nemogućnosti priznavanja uspjeha za ono što se trude i rade. Nažalost sustav naše najbolje stručnjake uopće ne prepoznaje i ne cijeni.
Hrvatska pokazuje napredak u inovacijama kroz privatne prakse - AI u dijagnostici, digitalne bolnice, neurokirurška robotika, zelena javna nabava. Međutim, u usporedbi s EU Hrvatska ima manje liječnika i medicinskih sestara po glavi stanovnika, učinkovitost zdravstvenog sustava je među najnižima u EU nedovoljno se ulaže u prevenciju i promociju zdravlja, liste čekanja više ne predstavljaju liste čekanja, već nedostupnu zdravstvenu zaštitu.
Hrvatska ima potencijal, ali i izazove. Ključne preporuke koje predlažemo je sustavno ulaganje u zdravstvenu pismenost kroz obrazovanje i medije, jačanje komunikacije između liječnika i pacijenata, digitalizacija i inovacije moraju biti dostupne svima, ne samo urbanim sredinama, zaštita ranjivih skupina mora biti prioritet, uz jasne politike i financiranje.
-
nova obvezaVelika promjena za strane radnike! Vlada donosi novi zakon: "Oni koji imaju kontakt s ljudima morat će..."
-
Upitna kvalitetaNove kuće se raspadaju: Banovina je obnovljena, ali - kako? Provjereno istražilo stanje na terenu
-
Najbliže ZemljiNoćas se događa nešto posebno na nebu: Nekima će to smetati
