Dana međunarodnog priznanja samostalne i neovisne Republike Hrvatske. 15. siječnja 1992. u vihoru rata, Hrvatsku su priznale 32-ije zemlje. Valu međunarodnog priznanja prethodilo je ono iz Vatikana i Islanda.
Sandra Miočić se i danas, na zadarskoj tržnici gdje radi, prisjetila osjećaja od prije 20 godina kada je Hrvatska međunarodno priznata. 'Znam da sam bila u kuhinji i da sam dotrčala i bila presretna! Baš presretna radi toga', kaže Sandra.
U Hrvatkoj je već bjesnio rat. Politika je lobirala. Pao je Vukovar, a obećano međunarodno priznanje. Stipe Mesić iako predsjednik predsjedništva više nije išao u Beograd. Tada se , kaže, borio s političkom vatrom. 'Genscher je rekao: Bilo bi najbolje ipak da krenete malo iz neke udaljenije zemlje, a ja sam dogovorio s Islandom, da će oni biti prvi pa će Vatikan i druge zemlje i onda će to ići svojim tokom', kaže Mesić.
Tako je bilo. Vatikan je dva dana prije ostatka Europe priznao Hrvatsku. Ivica Maštruko, bivši veleposlanik RH u Vatikanu, nakon toga ondje nije predstavljao Jugoslaviju, već je bio ovlašteni predstavnik Hrvatske te je prvi saznao za priznanje. 'Prvo reagiranje od predstojnika Ureda predsjednika republike bilo je da se ta vijest provjeri. Nisu bili sigurni. Željeli su to ali nisu od sreće mogli vjerovati', opisuje Maštruko.
Euforije kaže nije bilo. No, skromno slavlje u Rimu nije izostalo. 'Skupa s ministrom Šeparovićem navečer smo u tu čast popili čašu šampanjca i pojeli jednu dobru pašta šutu', kaže Maštruko.
Podršku svijeta, priča, Mesić, nije bilo lako dobiti. 'Jer je svijet bio sentimentalan prema Jugoslaviji zbog njezinog pozitivnog utjecaja za vrijeme hladnog rata', pojašnjava Mesić. No Svijet je ipak shvato kako Jugoslavije više nema.
