Sabor (Foto: Pixsell, Patrik Macek)
Sabor (Foto: Pixsell, Patrik Macek)

Zaključak komunikacijske analize današnje sjednice Sabora može biti jedino da žalimo za vremenima kad su se zastupnicima predbacivale "sitnice" poput nepripremljenosti i loše argumentacije.


Danas se ne pitamo gdje su argumenti, već gdje su osnove kućnog odgoja, koje bi svaki čovjek trebao imati i pokazivati u javnome govoru. Uvredljivo prelaženje na "ti", dobacivanje iz klupa, obraćanje osobnim imenom i svođenje saborske rasprave na neformalne birtaške razmirice, odlike su današnjeg govora zastupnika. Rečenice poput "Ajd ne cmari više..." pokazuju nepoštivanje institucije Sabora, nepoštivanje sugovornika i potpuni nedostatak ne samo govorničke kulture već kulture općenito.

Nažalost, rečenice u kojima se diskreditira kritičar na osobnoj razini (premijer Plenković obraća se Bruni Esih na taj uvredljiv, ad hominem način) čak su i manji problem od onoga u kojem Miro Bulj, predsjedniku Sabora kaže: Ajd, ne cmari više. Sukob između premijera i Brune Esih pokazuje da oboje slabo barataju argumentima, jer da imaju argumente, ne bi posezali za implicitnim uvredama ili prijetnjama, ne bi raspravu uopće spuštali na tu osobnu razinu.

Premijer koji broji govorničke nastupe zastupnice te ih pri tom vrednuje i kvalificira kao lijene, pokazuje da nema ni potrebu ni želju uvažiti je kao relevantnu sugovornicu kojoj je uopće potrebno odgovoriti na pitanje. Jer je nebitna, jer se skriva iza Hasanbegovića, jer je takva kakva jest (a on da ju je poznavao nikad je ne bi stavio na listu HDZ-a).

Temelj konstruktivne rasprave bilo kojeg tipa, a osobito one koja se događa u Saboru i koja bi trebala pridonijeti boljem životu građana koji su zastupnicima dali svoj glas, jest uvažavanje sugovornika. A premijer očito smatra da posjeduje ekskluzivno pravo određivati tko je vrijedan njegova odgovora, a tko nije. A rijetki su oni koje smatra relevantnima. Osim sebe, naravno!

Očito je kako nikome danas nije bilo pretjerano važno donijeti zaključke, sudjelovati u raspravi na dobrobit zemlje. Nego je cilj bio omalovažiti, diskreditirati druge, uvrijediti ih, a sebe prikazati kao britkog, oštrog, retorički vještog i domišljatog. I neki, zaista vještiji govornici, to rade poput premijera, naočigled se pridržavajući uzusa civilizirane rasprave. A neki, skromnijih sposobnosti i niže razine opće kulture, to čine poput Mire Bulja.

Moglo bi se reći da je sadržaj u osnovi isti, samo je pakiranje drugačije. Ali, ako dođemo do toga da i "raspakiramo" taj sadržaj te ga ogolimo na rječnik Mire Bulja, rasprave bi se iz Sabora lako mogle preseliti u lokalne gostionice i zalogajnice. A institucija Hrvatskoga sabora barem se ne bi toliko srozavala.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.