Razgovarali smo poznatim fotografom Romeom Ibriševićem koji je u samim počecima ratnih zbivanja u Zagrebu dokumentirao potresan trenutak u kojemu se muškarac tog 2. srpnja 1991. suprotstavio tenkovima koji su iz vojarne tzv. Maršalke krenuli prema Bihaću

Galerija


"U to vrijeme sam radio kao reporter u Vjesniku kada je netko dojavio da iz Maršalke (vojarne 'Maršal Tito u Novom Zagrebu) izlaze tenkovi. Bilo je to 2. srpnja 1991. Upalilo se 50-ak tenkova, sve se treslo kada su krenuli. 

Vezani članci Požar u Brazilu (Foto: AFP) - 2 Neprocjenjiv gubitak nakon požara u muzeju: "Luzia je smrtno stradala" Prosvjednik prosvjeduje protiv brazilske savezne vlade zbog devastiranog Nacionalnog muzeja (Foto: AFP) Požar u muzeju izazvao napetosti: Policija bacila suzavac na skupinu ljudi

Ljudi su se prestrašili, nastala je velika graja i panika jer je bilo jasno da se nešto događa. Iz mase se izdvojio jedan čovjek koji je, onako goloruk, s naočalama u lijevoj ruci, stao pred tenkove i zaurlao: "Nećete proći!", ispričao nam je Romeo Ibrišević, autor upečatljive i moćne fotografije koja je u stalnoj postavi Muzeja 'Image of War', prošlog tjedna otvorenog u Ulici Andrije Hebranga 4, u samom središtu Zagreba.

Foto: Romeo Ibrišević/Muzej Image of War
Muzej Image of War (Foto: Romeo Ibrišević/Muzej Image of War)

Ibrišević, inače suradnik portala DNEVNIK.hr, dodaje kako je njegovu fotografiju Feral Tribune svojedobno objavio na svojoj naslovnici. 

 

Rat pripada u muzej

Muzej je otvoren pod parolom "Rat spada u muzej!" te nastoji otvoriti prostor za javnu diskusiju o ratu i njegovim posljedicama donoseći priče ispričane fotografijom iz cijelog svijeta.

"Meni se svidjela ta ideja da je ratu mjesto u muzeju i zato sam odlučio ustupiti fotografiju u postav", kaže Ibrišević.

Započeo je kao privatna inicijativa, oslobođena bilo kakvih političkih ili ideoloških opcija, a otvaranje samog muzeja poduprli su i građani koji su prikupili 50 tisuća kuna kroz crowdfunding kampanju.

Prva izložba "Izbliza i osobno - rat u Hrvatskoj" posvećena je upravo ovdašnjem ratu donoseći stotinjak fotografija profesionalnih fotografa, ali i svjedočanstva običnih ljudi koji su rat doživjeli na različite načine i u različitim uvjetima. U postavi su fotografije hrvatskih, srpskih i međunarodnih fotografa kao i privatne fotografije i svjedočenja građana prikupljenih tijekom kampanje na društvenim mrežama #GdjeSiBio91.

Foto: Romeo Ibrišević/Muzej Image of War
Muzej Image of War (Foto: Romeo Ibrišević/Muzej Image of War)

Suvremeni ratovi vode se na drugačije načine pa je i sam termin bojnog polja redefiniran, a sa njime i ratno izvještavanje. No u vrijeme ratova na području bivše Jugoslavije još uvijek se po sliku išlo na prvu crtu bojišta.

Vrijeme je to prije digitalnog doba, fotografija je još uvijek bila obavijena aurom vjerodostojnosti i služila je često da potkrijepi tvrdnje zaraćenih strana o počinjenim zločinima pa čak i onda kada su slikama istih žrtava tvrdili da su oni drugi počinili taj zločin.

Fotografi su svoj posao radili prema vlastitim sposobnostima i svjetonazorima gonjeni u opasne i traumatične situacije raznim motivima, od potrage za istinom, želje da u svijet prenesu glas o bezumlju koji se događa, do lova na najbolju fotografiju, domoljublja, avanturizma ili materijalne dobiti. Čak i onima koji se nisu svojevoljno dali upregnuti u propagandne mašinerije, znalo se dogoditi da im fotografije budu zloupotrijebljene u propagandne svrhe.

Svjedočanstvo jednog vremena

Usprkos svemu fotografije nastale tijekom rata važno su svjedočanstvo jednog vremena, a s vremenskim odmakom na drugačiji način možemo percipirati njihovo značenje, dovoditi ih u različite odnose, konfrontirati fotografije snimljene na obje zaraćene strane i iz toga proširiti svoje razumijevanje ratnih događaja.

U to vrijeme sam radio kao reporter u Vjesniku kada je netko dojavio da iz Maršalke izlaze tenkovi. Bilo je to 2. srpnja 1991. Upalilo se 50-ak tenkova, sve se treslo kada su krenuli

Hrvatski autori Darko Bavoljak, Robert Belošević, Matko Biljak, Branimir Butković, Siniša Duraković, Željko Gašparović, Siniša Hančić, Toni Hnojčik, Romeo Ibrišević, Zlatko Kalle, Božidar Kelemenić, Silvestar Kolbas, Mišo Lišanin, Antun Maračić, Nikola Šolić, Nikola Tačevski, Zvonimir Tanocki, Pavo Urban, Davorin Višnjić, Srđan Vrančić, Božidar Vukičević i srpski fotografi Miloš Cvetković, Željko Sinobad, Srđan Sulejmanović, Imre Szabo i Dragoljub Zamurović snimali su rat sa različitih pozicija i u različitim okolnostima, ali njihove fotografije zajedno doprinose boljem razumijevanju ratnih zbivanja kako na bojištu, tako i u civilnoj svakodnevici obilježenoj ratom.

Foto: Romeo Ibrišević/Muzej Image of War
Muzej Image of War (Foto: Romeo Ibrišević/Muzej Image of War)

Strani fotografi kao što su Wade Goddard, Ron Haviv, Paul Lowe, Christopher Morris, Peter Turnley, i Olaf Wyludda koji su zastupljeni na ovoj izložbi imali su bolju početnu poziciju s koje su mogli raditi na obje zaraćene strane, barem u ranim danima rata.

Usprkos tome, rat je za mnoge strane izvjestitelje koji su na ratnom području proveli dulje vrijeme, postao osoban i iz njihovih komentara i fotografija mogao se iščitati stav temeljen na onome čemu su svjedočili.

Stalna opasnost i mučne scene rata kojima su svjedočili ostavljale su trag na psihi ratnih reportera pa je većini povratak u taj period težak i o njemu govore s puno emocija.

U sukobima u Hrvatskoj poginula su 23 novinara

Fotografi, televizijski snimatelji i novinari svoje su živote izlagali stalnom riziku jer su i sami često postajali ciljane mete, a ne samo kolateralne žrtve. Poginula su 23 novinara tijekom najžešćih sukoba u Hrvatskoj, od srpnja 1991. do lipnja 1992., među njima fotograf Pavo Urban i snimatelji Goran Lederer, Žarko Kaić i Živko Krstičević.

Pavo Urban, mladi dubrovački fotograf koji je tek bio položio prijemni ispit za studij snimanja na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, nikada na svoj studij nije stigao.

Zbog opsade Dubrovnika prijavljuje se kao dragovoljac, a kasnije postaje ratni reporter. Poginuo je u 23. godini za vrijeme najžešćeg topničkog napada na Dubrovnik, 6. prosinca 1991. snimajući do samog kraja. Iza njega ostale su potresne fotografije stradanja stanovnika i kulturne baštine Dubrovnika i dnevnički zapisi uobličeni u pismo djevojci koja se tada nalazila u Americi.

U tim zapisima vrlo lucidno primjećuje kako rat transformira ljudske karaktere, kako s jedne strane povezuje ljude u nevolji, a već trenutak kasnije potiče egoizam, ratno profiterstvo, širenje lažnih morbidnih vijesti, mržnju.

Nemamo pravo na indiferentnost

Sve fotografije na izložbi snažno i emotivno prenose svjedočanstvo jednog vremena kroz prikaz svakodnevnog života u ratu, stradanja civila, vojnika, uništavanja kulturne baštine i smaknuća čitavog grada. Ono čega na izložbi nema su oni koji su u to vrijeme povlačili konce, huškali, propagirali ideologije i nacionalizam čije posljedice ove fotografije zorno prikazuju.

Foto: Romeo Ibrišević/Muzej Image of War
Muzej Image of War (Foto: Romeo Ibrišević/Muzej Image of War)

- Gledajući u strašne prikaze posljedica isključivosti i mržnje prepoznat ćete ono što na nekom drugom području danas čini svakodnevicu.

Prizori današnje izbjegličke krize strahovito su slični scenama koje možete vidjeti i na ovoj izložbi. I kada pomislite da će zidovi i bodljikava žica sačuvati način života na kakav ste navikli, ostavljajući s druge strane one manje privilegirane koji su utočište potražili u bijegu od rezultata politike i ratova u kojima sudjeluju i vlade naših zemalja, sjetite se ovih fotografija i shvatite da svi dijelimo odgovornost za djelovanje ili nedjelovanje.

Iako su ratne fotografije uznemirujuće, nemamo pravo na indiferentnost. Naša je obaveza biti svjesni, gledati širom otvorenog uma i svojim svakodnevnim djelovanjem raditi na izgradnji inkluzivnijeg društva i mirnije budućnosti za sve nas - poručuju iz Muzeja.

Muzej je otvoren svakim danom od 10 do 20 sati, osim ponedjeljkom. Pojedinačna ulaznica je 50 kn, studenti/umirovljenici/veterani plaćaju 40kn, a grupe od 10+ posjetitelja plaćaju 30kn po osobi.