Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Vukova, medvjeda ili risova u Hrvatskoj nema puno. No, naša zemlja je jedna od rijetkih oaza gdje se te životinje još uvijek mogu pronaći u prirodnom okruženju. Rijetki su slučajevi napada divljih životinja na ljude, ali se događaju.


Magazin Provjereno donosi priče dvojice učenika – jednog je napala bijesna vučica, a drugog medvjedica s mladunčetom. Obojica su bliski susret s njima imali u neposrednoj blizini kuće. Kako je to gledati zvijeri u oči, ispričali su novinaru magazina Provjereno, Mati Barišiću!

U prosincu 2006. isprovociran velikim brojem ljudi medvjed je napao domara koji se o njemu brinuo. Cijeli događaj odigrao se pred kamerama Nove TV. Medvjed je na kraju ustrijeljen, a domar operiran. U siječnju prošle godine tijekom lova u okolici Virovitice ranjeni vepar napao je lovca. Lovac se izvukao, no s teškim ozljedama. Listopad 2008., prvi put nakon 34 godine, napad velike bijele morske psine. Slovenski ronioc i dan-danas osjeća posljedice i liječi se od ugriza. Ovo su samo neki, najzvučniji slučajevi, u kojima je priroda pokazala zube i branila se od najvećeg neprijatelja, čovjeka.

'Prema mom mišljenju, u čak 98 posto slučajeva je kriv čovjek, bilo da se ne ponaša s nekim obrascima ponašanja u divljini, bilo da namjerno ide loviti i ozlijeđivati životinju', rekla je Ingeborg Bata, zoolog. To je uglavnom pravilo. No, što kad vas divlja zvijer zatekne u vlastitom dvorištu?

Upravo se to dogodilo prije nepunih pet godina u ličkom Donjem Lapcu. Izolirano i rijetko naseljeno mjesto, posvuda šume, a njima, kažu, mještani ima i vukova i medvjeda. Toga dana, tada sedmogodišnji Miloš, krenuo je u školu. Miloševa majka bila je u to vrijeme u staji, otac u kući. Nitko nije čuo što se događa u dvorištu. 'Muzla sam krave, a kad sam ugasila muzilicu čula sam njegov vrisak. Čula sam svekra kako doziva sina i znala sam da nešto nije u redu. Bacila sam sve i istrčala van i vidjela svekra da drži nešto, psa ili što već. Ja sam vidjela da se svekar valja s nekim, da nešto zavija, neko pašče', rekla je Miroslava Bajić, Miloševa majka.

Zvijer je bila samo ošamućena udarcem. I dalje je pružala otpor, a drama se odvijala 15-ak minuta. Sve dok Milošev otac napokon nije čuo zapomaganje i priskočio ocu u pomoć. Tek nakon što je životinja usmrćena, utvrđeno je da se ne radi o psu već o bijesnom vuku. U udruzi za zaštitu divljih životinja tvrde da je do ovog bizarnog slučaja došlo najvjerojatnije zbog bolesti i izopćenosti životinje iz čopora. Premda u Hrvatskoj živi relativno mali broj zvijeri koji su potencijalno opasni za ljude, njihov kontakt s ljudima ponekad je nemoguće izbjeći. Što zbog smanjenog životnog prostora, što zbog nedostatka hrane, medvjedi i vukovi često navraćaju i u naseljena mjesta.

Na svojoj je koži napad medvjeda osjetio 17-godišnji Jan koji se s obitelji prije nekoliko godina u Jadranovo, malo turističko mjesto kraj Crikvenice, doselio iz Zagreba. Vraćajući se iz škole, hodao je prečacom od magistrale do kuće, udaljene tek dvjestotinjak metara.

'Medvjedici nije baš bio neki gušt što me vidi jer se zaletila prema meni bijesna, barem se tako po urlicima čulo, i doletila do mene', ispričao je Jan Primorac koji je na svu sreću ostao pribran. Susret s medvjedom trajao je desetak minuta. Svo to vrijeme, dok ga je medvjedica njušila, Jan je ležao na zemlji praveći se da je mrtav. Medvjedica je naposlijetku otišla, a Jan je prošao bez ikakvih ozljeda, svjestan je da je moglo biti puno gore. Osobito zbog činjenice da je medvjedica imala mladunče koje se svo to vrijeme igralo sa strane u grmlju.