I dok neki povećavaju natalitet, Hrvatska stari. Starijih od 85 godina više je od 80 tisuća, a to je gotovo grad veličine Zadra. Petrinjska udruga za pomoć starijim osobama brine se da svakodnevno imaju topli obrok, čisto rublje i dostupne lijekove.
Mirjana Papeš iz Udruge svaki dan s kolegicom prođe desetke kilometara, i po snijegu i po kiši, da bi pomogla onima koje su drugi zaboravili.
"Nisu mi rodbina, ali su bolji nego rodbina", kaže korisnica pomoći Udruge Marija Jakić.
"Živimo s njima, kao djeca smo im, možemo doći u svako doba, oni nas tako i primaju. Oni su nam kao roditelji i s njima tako živimo", napominje Papeš.
Znaju im i terapiju i raspored tableta koje uzimaju. Bez njih bi ovi ljudi bili izgubljeni i zaboravljeni, a ove kuće bile bi prazne. Pomažu u svemu - od glačanja, pranja, cijepanja drva, odlaska u trgovinu. Tu su i samo za razgovor.
"Nije to samo ono da dođu i prođu, nego radi pomoći i druženja, vjerujem da je to iskreno", kaže korisnik pomoći Udruge Dragan Jekić.
Dragan živi sam, kao i svaka četvrta osoba u Hrvatskoj starija od 65 godina.
"Vozimo hranu svaki dan, i oni su sigurni da će nešto pojesti, i mi smo sigurni da će pojesti topli obrok, nešto na žlicu", napominje Goranka Vuić iz Udruge pomoći starijim osobama.
Kroz šalu kažu da tu ima i psihologije, i pedagogije, i filozofije. U nemoći i neimaštini tih staraca uspiju iz njih izvući i šale.
"Ja mislim da im nisam dosadna, izbjegavam da im dosađujem koliko mogu. Neću im stalno kopati oči, vozi 'vamo, vozi tamo, pa mora baba i od nečega umrijeti. Neću ko Nojo živjeti tri hiljade godina", kaže korisnica pomoći Milka Rešković.
To je ono što nemaju - vrijeme. I to je ono s čime se najteže nositi.
"Naviknemo se jedni na druge. Završe u bolnici, dogodi se i smrt", napominje Ranka Hoić iz Udruge.
"Godinama dolazimo, danima, s njima smo maltene 24 sata, svaki dan", ističe Nada Roksandić iz Udruge.