Galerija
Republika Hrvatska 1. srpnja ove godine obilježit će prvih deset godina otkako je postala punopravna članica Europske unije. Stoga je vrijeme da se podvuče crta, vidi koliko toga jesmo ili nismo postigli, što je moglo bolje i koje smo investicijske koristi izvukli iz članstva.
Mnogi će reći da je najveća, zlobnici bi rekli i jedina, prednost ulaska u EU to što se sada možemo bez problema odseliti u druge države EU-a koje su puno razvijenije nego Hrvatska, dok će neki kao najveću prednost navesti novac iz EU fondova.
Vlada se hvali kako je Hrvatska u ovih deset godina članstva u EU-u i korištenja njezinih mehanizama i fondova u plusu 10,74 milijarde eura. To je razlika između novca uplaćenoga u zajedničku EU blagajnu i onog novca koji je uplaćen u državni proračun, od čega se 2,2 milijarde eura odnosi na Plan oporavka i otpornosti. Iz Vlade navode i kako je ukupni BDP Hrvatske 2013. godine, u godini kada je Hrvatska ušla u EU, iznosio 337 milijardi kuna, a prošle je pak godine došao na 508 milijardi kuna.
A što je s investicijama, objašnjava ekonomski analitičar Andrej Knez, koji analizira koliko smo i jesmo li uopće bili uspješni u privlačenju investicija te kakva su nam predviđanja za budućnost.
"Za početak treba naglasiti da se udjel investicija u BDP-u u Hrvatskoj u proteklih deset godina smanjio s 24 na 20 posto u odnosu na period od deset godina prije ulaska u EU. A opet, promjena u istom smjeru zabilježena je kod većine zemalja središnje i istočne Europe, gdje je jedino Mađarska izuzetak s blagim povećanjem udjela investicija u BDP-u.
Razlog smanjenju investicija leži ponajprije u činjenici da su investicije tijekom 2000-ih naglo potekle kada su se države Istočne Europe brzo otvarale tokovima kapitala. To je stvorilo višu bazu za dodatne investicije u sljedećem desetljeću i potreba za investiranjem naknadno se usporila", objašnjava Knez i navodi samu strukturu investicija.
"Hrvatska kaska za državama kao što su Češka i Mađarska, u kojima se više ulaže u strojeve i proizvodnu opremu. Te su države najbolje iskoristile blizinu industrijski najsnažnijih država Europe, Njemačke i Austrije, a pogotovo u uvjetima bescarinske trgovine u EU-u, i to iz tržišta na kojima je rad jeftiniji", napominje.
"U pogledu financiranja investicija kreditima, u Hrvatskoj su 2010-e karakterizirala dva perioda. U prvoj polovici 2010-ih poduzeća su se razduživala iz duga usmjerenog na financiranje investicija. To je bio rezultat opće prilagodbe gospodarstva u periodu tzv. interne devalvacije.
U drugoj polovici 2010-ih, a pogotovo posljednjih godina, vidjeli smo nagli porast zaduživanja poduzeća za potrebe investicija, što je, dakako, bilo podržano povijesno niskim kamatnim stopama. No taj se trend sada naglo zaokreće: prvo, financiranje je skuplje zbog monetarnog stezanja, a opet investiranje je i demotivirano zbog slabijih srednjoročnih izgleda i tek postupnog smanjenja inflacije.
Potonji faktor, naime, nepovoljno utječe na valuacije investicija i tek će stabilizacija inflacije na niskim jednoznamenkastim razinama omogućiti povoljnije uvjete za ulaganje.
U pogledu aktivnosti preuzimanja i spajanja, u financijskom žargonu M&A, posljednjih deset godina u članstvu EU-a obilježeno je s više transakcija u manjim vrijednostima nego što je to bilo u deset godina prije ulaska u EU.
Prosječna veličina M&A transakcije u posljednjih deset godina iznosila je oko 25 milijuna eura, dok je u periodu od deset godina ranije iznosila gotovo dvostruko više. Razlog je jednostavan – 2000-e su obilježila preuzimanja velikih kompanija iz nama "tradicionalnih" industrija, kao što su energetika, farmaceutski biznis i bankarstvo.
Proteklih je deset godina M&A češće usmjeren na manje, specifične proizvodne kompanije. Pogotovo je bitno što se posljednjih godina povećava broj M&A transakcija u kojima su kupci private equity ili venture capital fondovi, odnosno jačaju alternativni kanali pribavljanja kapitala", objašnjava Knez.
Prognozira kakva nas budućnost očekuje.
"Za izglede u nadolazećim godinama treba sagledati mogućnosti iz tri kritična nositelja investicija: EU fondovi, bankovni krediti i private equity te venture capital fondovi.
U pogledu EU fondova, Hrvatska i dalje nosi potencijal rasta investicija ako poveća korištenje fondova prema razinama ostalih država središnje i istočne Europe, što je otprilike 20 posto iz dostupnih fondova.
U pogledu bankovnih kredita, izgledi su tek umjereno pozitivni. Naime, ECB će provoditi još stezanja, i to povlačenjem viška likvidnosti u sustavu eurozone. To bi značilo da će se kamatne stope stabilizirati na razinama iznad onih koje smo vidjeli posljednjih godina, odnosno vjerojatno na razinama iz najvećeg dijela druge polovice 2010-ih.
Pozitivno u cijeloj priči jest da su hrvatske banke po više kriterija poslovanja snažnije od usporedivih u većem dijelu središnje i istočne Europe, drugim riječima nose veći potencijal za plasman novih kredita.
U pogledu financiranja iz private equity fondova, najbitnije je da investitori pokazuju sve snažniji interes za takvim načinom plasmana kapitala. Takvi fondovi posljednjih mjeseci bilježe rekordno snažno prikupljanje sredstava koja investiraju u kompanije.
Pročitajte i ovo
Razlog leži u činjenici da takvi fondovi koncentriraju svoje aktivnosti na optimizaciju poslovanja, odnosno povećanju profitabilnosti firmi. U današnje vrijeme tu leže najveće mogućnosti jer su prilike za rast kompanija općenito ograničenije u odnosu na prethodne godine. Upravo je zbog toga nešto oslabio interes za plasman kapitala kroz venture capital fondove.
Kako god, treba napomenuti da i private equity i venture capital fondovi leže na povijesno najvišim razinama sredstava za investiranje i jačaju potencijal rasta kompanija koje razmišljaju o financiranju vlastitog rasta pribavljanjem kapitala iz alternativnih izvora", napominje.
Dodajmo da je Hrvatska od 2009. do 2021. godine privukla 21 milijardu eura, istodobno Mađarska 259, Poljska 195, a Češka 95 milijardi eura. Čak je i Srbija dobila 70 posto stranih ulaganja više od nas – 35 milijardi eura.
Izravna strana ulaganja u Hrvatsku u 2022. godini iznosila su 3,49 milijardi eura, što je za 11 posto manje nego 2021. godine, kad je ostvareno 3,9 milijardi eura.
Svi će se složiti da Hrvatsku i dalje muče birokracija i pravna nesigurnost, što su glavni neprijatelji investicija.
Guverner HNB-a Boris Vujčić rekao je pak u utorak kako je ulaskom u eurozonu, između ostalog i zbog uklanjanja valutnog rizika, već sada vidljiv povećan interes investitora za ulaganje u Hrvatsku. Vujčić je izjavio da je glavna prednost ulaska u Europsku uniju pristup tržištu od oko 500 milijuna ljudi, što se pozitivno odrazilo na izvoz i konkurentnost hrvatskih tvrtki.
Članstvo u eurozoni dodatno je povećalo atraktivnost i konkurentnost hrvatskog gospodarstva, između ostalog i zbog manjih troškova financiranja, pri čemu je prosječna kamatna stopa na kredite poduzeća čak i nešto niža od prosjeka eurozone.
Osim povoljnijih uvjeta zaduživanja, poduzetnicima su niži i troškovi poslovanja, s obzirom na uklanjanje transakcijskih troškova, a procjena je da godišnje ta ušteda za tvrtke iznosi oko 160 milijuna eura.
U budućnosti će se još bolje vidjeti i to da je Hrvatska postala atraktivnije mjesto za strana ulaganja zbog uklanjanja valutnog rizika, a tu je i ulazak u šengenski prostor, rekao je Vujčić.
"To se već vidi po interesu investitora, pa i nekim investicijama koje su se već počele realizirati, a mislim da ćemo još više vidjeti u idućim godinama", istaknuo je.
Hrvatska je ubrzala konvergenciju prema prosjeku razvijenosti EU-a, a da bi taj proces bio još brži, Vujčić je apostrofirao važnost nastavka strukturnih reformi te je ocijenio da postoji još puno prostora za poboljšanje kvalitete institucija.
S druge strane, iako investicije solidno rastu, njihov je udio u BDP-u niži od većine usporedivih zemalja, rekao je Vujčić te dodao da investicijama znatno pridonosi javni sektor, što je uvelike odraz korištenja EU fondova.
