Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Udruga Franak odgovorila je Hrvatskoj udruzi banaka na svih osam njihovih prigovora prijedlogu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju.


Udruga Franak ustvrdila je danas kako su kritike Hrvatske udruge banaka (HUB) na prijedlog izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju 'u potpunosti netočne i neutemeljene', navodeći kako su banke u razdoblju od pet godina, od rujna 2008. do rujna 2013., samo na kreditima vezanim uz švicarski franak naplatile čak 2,9 milijardi kuna više kamata nego što su inicijalno ugovorile.

Vezani članci Slika nije dostupna 'Zakon o švicarcu' u Saboru prihvaćen jednoglasno Slika nije dostupna Sindikalci podržali Linića, priželjkuju njegov obračun s bankarima

Iz Udruge su opširnim priopćenjem reagirali na jučerašnje kritike Izvršnog odbora HUB-a koji traži da se odbaci konačni prijedlog izmjena Zakona, zbog, kako su naveli iz HUB-a, ozbiljnih manjkavosti i stoga što je protivan načelima i odredbama Ustava.

>> Osam razloga zbog kojih su banke protiv Zakona o potrošačkom kreditiranju

Udruga Franak u potpunosti neprihvatljivim smatra i činjenicu da se upravo Hrvatska narodna banka 'evidentno priključuje kampanji banaka'. HNB je jučer objavio svoju procjenu da ukupan godišnji financijski učinak predloženih izmjena Zakona na bankarski sektor doseže gotovo 760 milijuna kuna, uz ocjenu da bi predviđene izmjene tog zakona mogle imati višegodišnji negativan učinak na prihode banaka.

Iz Franka pak tvrde da će se bankama u budućnosti samo smanjiti njihovi profiti koji su dosad bili enormni i koji su zarađeni uglavnom na novcu hrvatskih štediša i ulagača zbog samovolje banaka u mijenjaju kamatnih stopa.

Ističu kako je ponajprije neprihvatljivo i netočno govoriti o teškim gubicima za banke, jer se radi isključivo o manjem profitu, a ne o gubitku.

>> HNB: Zakon o potrošačkom kreditiranju imao bi negativan učinak na banke

Također navode kako je HUB-ova teza da je 'ograničavanje kamatnih stopa suprotno praksi EU i preporukama EK' u potpunosti netočna.

'Cilj prijedloga zakona je upravo usklađivanje s praksom EU u definiranju kamatnih stopa kod potrošačkih kredita gdje su one uvijek vezane za referentne kamatne stope odnosno neke poznate parametre. Činjenicu da, upravo za razliku od EU prakse, kod nas tržište do sada nije bilo adekvatno regulirano te da se sada uvodi red nikako se ne može zvati ograničavanjem tržišne slobode. Neadekvatna ili gotovo nikakva regulacija u području promjenjivosti kamatnih stopa bilo je do sada plodno tlo za enormne ekstraprofite banaka', ističu iz Franka.

Nadalje, kažu kako je apsurdno nazivati retroaktivnim zadiranjem nešto što će se primjenjivati u budućnosti te će de facto spriječiti daljnje kolizije sa Zakonom o obveznim odnosima na temelju kojeg iste te banke i riskiraju tužbe, a već su nepravomoćno po kolektivnoj tužbi spor izgubile.

Što se tiče navoda o nejednakom položaju dužnika u istoj valuti, ovisno o slučajnim okolnostima u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, iz Franka navode kako oni nisu točni jer taj način modeliranja kamatnih stopa upravo razmjerno obuhvaća sve zajmoprimce te im olakšava daljnju otplatu, ovisno najviše o tome koliko su do sada pogođeni rastom tečaja.

O pitanju odnosa štediša i dužnika u švicarskoj valuti, paradoks je, ističu iz udruge Franak, kako ta tema dolazi od strane bankara koji su svjesni da je omjer ukupnih sredstava u CHF kojima su raspolagali (štednja i primljeni krediti) u odnosu na plasirane kredite građanima u vrijeme kreditnoga buma 2007. kod nekih banaka bio čak i 1:8.

Odgovarajući na svaku od osam tvrdnji HUB-a, iz Franka uz ostalo navode kako banke već desetak godina krše odredbe Zakona o obveznim odnosima ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu na nezakonit način.

Svih osam odgovora slijedi u nastavku:

1. HUB tvrdi: konačni prijedlog zakona ne poštuje ustavno načelo trodiobe vlasti

To nije točno. Naprotiv, budući da banke već desetak godina krše odredbe Zakona o obveznim odnosima ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu na nezakonit način, na način koji se člankom 272. Zakona o obveznim odnosima smatra ništetnim, vlast je dužna reagirati i spriječiti nastavak nezakonitosti u takvim ugovornim odnosima.

2. HUB tvrdi: prijedlogom se “de facto” devalvira Zakon o obaveznim odnosima i postojeći Zakon o potrošačkom kreditiranju

Naprotiv, prijedlogom se potvrđuje pravilo iz Zakona o obveznim odnosima u kojem je jasno propisano člankom 272. da ugovorna činidba mora biti ili određena, a to je slučaj kada imamo fiksnu kamatu, ili barem odrediva, a to je slučaj koji se pokušava riješiti prijedlogom izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju. Da je HNB reagirao u skladu sa svojim ovlastima, taj problem već bi bio riješen. HNB, naprotiv, potvrđuje bankama pravo na nezakonito ponašanje objašnjavajući na svojim stranicama namijenjenim potrošačima da je jednostrana odluka banke o promjeni kamatne stope zakonita i pravilna. Nasreću, u Ministarstvu financija problem je shvaćen i postoji dobra volja i želja da se problem i riješi, a to je prije svega dužnost izvršne i zakonodavne vlasti – spriječiti nezakonito ponašanje novim zakonskim odredbama koje dodatno pojašnjavaju i nalažu onima koji zakone krše kako se moraju ponašati u budućnosti.

3. HUB tvrdi: bez ustavnopravnog opravdanja retroaktivno se intervenira u sklopljene ugovore

Prijedlog izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju nema veze s Ustavom, osim što se prijedlogom konačno stavlja u ravnopravan položaj klijente kojima nisu ugovoreni parametri o promjeni kamate s klijentima koji su ugovorili te parametre, nego Prijedlog ima veze s usklađivanjem Zakona o potrošačkom kreditiranju sa člankom 272. Zakona o obveznim odnosima, a to je članak koji su banke kršile unazad 10 godina u preko stotinu tisuća ugovorenih kreditnih poslova. Dakle, ponovo naprotiv, mora se intervenirati u sklopljene ugovorne odnose, da bi se izbjegla njihova djelomična ništetnost u budućnosti, da bi se omogućilo dužnicima da imaju pravedno ugovorene odredbe o promjeni kamata i tako stalo na kraj nezakonitostima koje su praksa u poslovanju hrvatskih poslovnih banaka koje očito nisu svjesne da se vladavina prava odnosi i na njihovo poslovanje.

4. HUB tvrdi: bez ustavnopravnog opravdanja Prijedlog ograničava poduzetničku slobodu

Poduzetnička sloboda u vidu samovoljne promjene kamata od strane banaka zabranjena je Zakonom o obveznim odnosima, naprotiv, takva tzv. poduzetnička sloboda u stvari je perfidni oblik kriminalnog djelovanja.

5. HUB tvrdi: članak 11.a st.5 višestruko je diskriminatoran – stavlja u nejednak položaj štediše (kreditore) i dužnike

Prema Zakonu o obveznim odnosima ugovorne činidbe moraju biti ugovorene, prema tome, ako neki štediša ugovara promjenjivu kamatnu stopu i njemu se moraju ponuditi parametri za izračun promjene te kamate, mada to decidirano ne piše u Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Ili mu se mora ponuditi fiksna kamata na određeni period. Svaki drugačiji oblik promjene kamate na štetu štediša nezakonit je i time ništetan.

6. HUB tvrdi: prijedlog diskriminira ne samo zajmoprimce u jednoj valuti u odnosu na zajmoprimce u drugim valutama, nego stavlja u nejednak položaj i dužnike u istoj valuti, ovisno o slučajnim okolnostima u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu

Istina je da bi se svim dužnicima kojima nisu ugovoreni parametri ti parametri trebali odrediti na temelju početnih uvjeta. Stoga ne bi bilo zgorega da Ministarstvo financija makne uvjet aprecijacije od 20%, pa da takav način s početnim referentnim stopama i početnom kamatom odredi za sve kredite bez određenih parametara. Mi iz Udruge Franak na tome nećemo insistirati, ali predlažemo bankama da predlože Ministarstvu financija da se isti princip s početnim uvjetima primjeni na sve kredite. S druge strane, unutar dužnika s valutnom klauzulom CHF ne dolazi do nejednakosti, nego naprotiv, do pravednosti. Dužnici koji su podigli istu količinu kuna, ali su se zadužili za više franaka uslijed slabijeg tečaja franka, imat će veće smanjenje kamata nego dužnici koji su se zadužili za manje franaka. To je jedino pošteno i pravedno, jer je smisao zakona izjednačavanje obveza svih dužnika s valutnom klauzulom CHF, dok bi nedavni bankarski prijedlozi doveli samo do nastavka nejednakosti dužnika koji su u principu podigli potpunu istu količinu kuna.

7. HUB tvrdi: prijedlog je neprovediv i to na način da teret neprovedivosti pod prijetnjom prekršajnih sankcija stavlja samo jednoj ugovornoj strani, kreditoru, što je samo najzornija ilustracija višestruke neustavnosti Prijedloga

Kreditor je prekršio odredbe Zakona o obveznim odnosima, stoga kreditor i mora podnijeti prekršajne sankcije, jer dužnici nisu u ništetnosti promjene kamata imali nikakvu ulogu, osim što nisu znali što piše u zakonu, pa su potpisali ugovorne odredbe koje su zabranjene. Međutim, njihova sreća u nesreći jest ta, da unatoč potpisu takve odredbe ne vrijede, pa stoga ipak samo kreditori moraju biti prekršajno sankcionirani.

8. HUB tvrdi: ograničavanje kamatnih stopa suprotno je praksi EU i preporukama EK te vodi do nestanka određenih kreditnih proizvoda i posljedično – dio populacije potiskuje na sivo tržište.

Ograničavanje kamatnih stopa dopušteno je prema direktivama EU-a, svaka država ima pravo regulirati svoje tržište, a kome takvo tržište ne odgovara, neka traži drugo tržište. Banke su dosad plivale u ekstra profitima, i sada kada njihovo neodgovorno ponašanje dolazi na naplatu, plaču kao malo dijete kada ne dobije majčinu sisu. Treba li ih možda žaliti? Ne. Treba jasno i glasno reći – bankama će se u budućnosti smanjiti njihovi profiti koji su dosad bili enormni i koji su zarađeni uglavnom na novcu hrvatskih štediša i ulagača. (D.M./Hina)

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook