Industrijska špijunaža nekad je bila mit, danas sve češća, gotovo uobičajena pojava među tržišnim konkurentima.
'Na početku treba napomenuti da apsolutne sigurnosti nema', kaže Bono Marjanović, savjetnik za sigurnost. To će vam sa sigurnošću reći svaki čelnik kompanije koja se barem jednom suočila s curenjem povjerljivih informacija iz svojih poslovnih redova. 'Tako, ako govorimo o osiguravajućem sektoru u RH, onda su prijevare vezane uz poslovanje u osiguranju. Ako govorimo o novčarskoj industriji onda tu ulazimo u područje zaštite podataka, odnosno krađe podataka ili pak u gospodarstvu u prehrambenoj industriji, uzmimo primjer zaštita recepta poznatih marki i slično i u toliko treba provoditi određene mjere zaštite', rekao je Alen Ostojić, predsjednik Udruge menadžera sigurnosti. Pogubnost za kompaniju tim je veća ukoliko povjerljive informacije cure od tzv. insidera. To se događa u čak 80 posto provjerenih slučajeva. Mnoge domaće tvrtke tu činjenicu zanemaruju ili smatraju da se tako nešto može dogoditi drugima, a takav stav može ih skupo stajati.
U udruzi menadžera sigurnosti ističu da su ulaganja domaćih kompanija u zaštitu podataka u posljednje tri godine značajno povećal
'Onda se dogodi jedna činjenica da vrlo bitan suradnik ode na tržište, ode u konkurentsku firmu. Zapravo ode mu kompletna baza podataka i ono što je unutar njih nekoliko bilo poznato. I što sad? Ovaj koji ode iz te tvrtke počne graditi poslovno carstvo, a onaj koji je o sigurnosti razmišljao kao o trošku zapravo doživljava lagani pad, a vrlo često zna doći i do gašenja tvrtke', kaže Marjanović. Prema službenim američkim izvješćima štete od gubitaka poslovnih informacija godišnje se penju i do 300 milijardi dolara. Jedan od poznatijih primjera propasti je i američki energetski div Enron, koji je bankrotirao jer njegovi čelnici nisu bili upoznati s točnim podacima o prihodima u off shore kompanijama. A što je s hrvatskim tvrtkama? U udruzi menadžera sigurnosti ističu da su ulaganja domaćih kompanija u zaštitu podataka u posljednje tri godine značajno povećala. Jedna od njih je i tvrtka Wulf sport. Iako na domaćem tržištu imaju opake konkurente, kolanje informacija u ovoj kompaniji potpuno je otvoreno. Vezani članci
'Ulaganje u korporativnu sigurnost ne smije biti trošak'
'To je vrlo dobro za poslovanje, no isto tako vrlo je riskantno za otkrivanje informacije. Uvijek sam bio zapravo naslonjen na to da treba imati zadovoljne zaposlenike koji onda neće vrlo rado odavati informacije jer onda naravno u tom smislu može izgubiti posao', kaže Boris Šušković, vlasnik Wulf sporta. 'Vrlo teško možemo saznati je li neki radnik plasirao povjerljivu informaciju. U principu štitimo se time da tog radnika zadržimo. Naravno to nije uvijek moguć scenarij. Moguće je da ljudi prelaze u druge kompanije, nema drugog načina nego osloniti se na etičnost tog čovjeka', dodaje Šušković. No oslanjanje na etičnost prilično je riskantna odluka. Nažalost, čarobnog recepta za zaštitu povjerljivih poslovnih informacija nema. Ipak, adekvatni nadzor te sustave tehničke i informatičke zaštite dovoljni su da taj rizik smanje na minimum. 'Naravno da svi znamo ako neki menadžer ili zaposlenik tvrtke koji apsolutno ima pristup takvim informacijama da on može biti malo više pod lupom, da može biti nadziran malo češće, možda on to ne mora ni znati svaki puta', kaže Marjanović. Stručnjaci upozoravaju da ulaganje u korporativnu sigurnost nikada ne smije biti trošak, već prioritet. Naravno, početna investicija uvijek je veliki trošak. No pitanje je li ušteda na osiguranju uistinu vrijedna rizika da ostanete bez kompanije?
Emisiju Novac gledajte u nedjelju, u jutarnjem terminu programa Nove TV.
Pravila objave komentara