Magičnih deset – tako bi otprilike mogao glasiti paket antirecesijskih mjera kojeg je Vlada nakon dvotjednog čekanja, predstavila javnosti. U spasonosnom paketu našlo se svega po malo – od skorašnjeg rebalansa proračuna, smanjenja neporeznih davanja do savjeta srednjoškolcima da na maturalna putovanja ne odlaze izvan Hrvatske. U hitne mjere ulaze i povećanje potpora poslovnim subjektima te skraćivanje rokova za podmirenje obveza javnih poduzeća na 60 dana. Pojačat će se i financijska pozicija HBOR-a, a kada su u pitanju kamate i stambeni krediti, jasna poruka upućena je i bankama…
Pročitajte i ovo
'Upućujemo poruku svima onima u Hrvatskoj, koji su možda mislili da u ovim vremenima, određene interesne skupine mogu postati još bogatije nego što jesu, upućujem poruku da to neće proći', rekao je premijer Ivo Sanader.
Uštede u proračunu tražit će se i u redovima menadžera javnih poduzeća, od kojih se traži rezanje troškova poslovanja, ali i prilagođavanje njihovih plaća poslovnim rezultatima. 'Ako netko iz javnog poduzeća stvara minus, stvara gubitke, pa taj ne može imati ni 5 tisuća plaću, a ne 30 tisuća ili 40 tisuća. O tome je riječ', rekao je Sanader.
Najžešći zagovornici hitnih promjena bili su poslodavci. Prihvaćenim mjerama su zadovoljni, no to je, kažu, tek prvi korak. Vladimir Kovačević, Cro industrija, kaže da s
obzirom da je stanje u domaćoj prerađivačkoj industriji kritično, HUP traži da se maksimalno moguće skrati vrijeme do operativne primjene navedenih mjera.
Nerealno je da se ne diraju ničija prava
No je li to vrijeme dovoljno da domaća industrija izađe iz problema? Da se moglo krenuti i ranije s primjenom spasonosnih rješenja smatra i Emil Tedeschi. No veći je problem, dodaje, što ljudi još nisu svjesni da teret gospodarske krize neće nositi samo javni sektor i industrija. 'Govoriti o antirecesijskim mjerama, a pritom ne dirnuti na bilo koji način u ničija prava, mislim da nije mudro ni ozbiljno, odnosno da je nerealno', kaže Tedeschi.
Je li domaća industrija brod koji tone? Direktor tvrtke Chromos agro Krunoslav Čović tvrdi da jest. Recesija nije zaobišla ni njih, no problemi su,kaže, počeli puno prije financijskog slomai da je propast industrije počela sa privatizacijom.
Prezaduženost države, ogromni troškovi poslovanja, velike komunalije, još veći nameti – sve su to virusi koji proždiru industriju. Troškovi tvrtke Chromos Agro samo u tekućoj godini narasli su za više od 30 posto.
'Naše zbrinjavanje vlastitog otpada je 22 posto veća s tim da moram naglasiti da su smanjene potrošnje vode i ostalih energenata koje imamo, jer imamo smanjenu proizvodnju i potrošnju a cijena se povećala za 30 posto', kaže Kovačević.
'Treba uvesti porez na dobit'
Ozbiljnost situacije dodatno je pojačava i, prošli tjedan, izneseni podatak kako domaća industrija dnevno gubi više od 150 radnih mjesta. Sindikalac Vilim Ribić tvrdi da je taj podatak neistinit i stvara paniku gdje ne treba.
'Pa ja mislim da treba slušati statistiku, a ne poslodavce. Ona kaže da je rast zaposlenosti u siječnju 5,8 posto u odnosu na prosinac. Ili još što je puno zanimljivije. Siječanj ima pad nezaposlenosti za 2,6 posto u odnosu na siječanj prošle godine. Siječanj prošle godine nije bila nikakva kriza. Poslodavci svašta pričaju. Oni su toliko toga neistinitog ispričali da ja više sve njihove izjave ne uzimam s odgovarajućom ozbiljnošću', kaže Ribić.
Osim u javnom sektoru, uštede u proračunu, smatra Ribić, treba tražiti i u smanjivanju subvencija te u stopiranju nepotrebnih infrastrukturnih projekata. Uvođenjem poreza na imovinu, proračun bi, kaže, dobio dobar uzlet.
'Neću nikad doživjeti da postanemo proizvodna zemlja'
'Meni se čini da Ivica Mudrinić i Damir Kuštrak, kao predstavnici udruge poslodavaca imaju nešto više imovine nego učitelji oni bi trebali prije pomagati zemlji da izađe iz krize, nego učitelji', kaže Ribić
Taj će prijedlog čini se još malo pričekati. Do rebalansa proračuna ostalo manje od mjesec dana. U međuvremenu ministrima je naloženo da do idućeg tjedna naprave plan koliko će i gdje štedjeti. Hoće li spasonosni plan i uspjeti? Nekadašnji optimisti, danas pesimisti u to sumnjaj.
'Hoćemo li, kako ćemo se vratiti ja sam, evo moram reći, pesimista. Zašto? Bojim se da ja neću doživjeti da mi stanemo nogom i postanemo proizvodna zemlja da možemo proizvoditi', zaključuje Čović.
