Lexus je još prije četiri godine u Detroitu pokazao studiju supersportskog modela, no malo tko je tada vjerovao kako je LF-A tek nešto više od običnog show-cara. Ipak, Toyotini su inženjeri odlučili sve komponente izraditi sami i zato je toliko trebalo čekati finalni model. Šasija od ugljičnih vlakana, keramičke kočnice - sve se ručno radi u Toyotinoj tvornici što potvrđuje činjenicu kako je LFA automobil koji po svemu treba zabrinuti legendarne europske sportske kompanije poput Ferrarija, Porschea ili Lamborghinija.
Pročitajte i ovo
Izgled je svakako ono što ćete sami ocijeniti. Mi ćemo samo dodati kako LFA izgleda očekivano japanski. Ili japanski agresivno. Nakošena svjetla su najopasniji detalj na automobilu, a bok i stražnji kraj djeluju kao da su ih dizajnirali moderni samuraji. Potez katanom umjesto olovke je ovdje, dakle, prepoznatljiv. Posebice je to vidljivo na boku. Veliki usisnici zraka i čiste površine na kojima nema čak niti kvake za vrata. Pogled na stražnji kraj je možda i najmanje zanimljiv. Ipak, ovakav smještaj ispušnih topova još nismo vidjeli. Sjajno rješenje.
No, kod ovakvih je automobila ispred same estetike svakako zvuk koji te, u ovom slučaju, titanske cijevi, proizvode. Tu je LFA jednostavno oduševio.
Mislili smo kako Japanci nemaju potrebno znanje za specijalno podešavanje finalne zvučne kulise, no prevarili smo se. LFA zvuči sjajno i mnoge su kolege novinari na testiranju u Nuerburgringu rekle kako nikada nisu čuli bolji zvuk. Nešto između Ferrarija i Lamborghinija i nešto što najviše podsjeća na zvuk bolida Formule 1. Sjajno!
Srce Godzile čini 4.8 litreni V10 motor, s cilindrima pod kutom od 72 stupnja. Razvija 560 konja pri super visokih 8.700 okretaja u minuti. Još impresivnije zvuči podatak kako se najveći okretni moment od 480 Nm otvara pri 6.800 okretaja. Dakle, ovih deset cilindara treba tjerati u visoke okretaje, što inače nije slučaj. Sam je agregat težak svega 200 kilograma, čemu su pridonijeli i ventili te klipnjače od skupocjenog, ali super laganog titana.
Snaga na stražnje kotače putuje preko šesterostupanjskog automatiziranog sekvencijalnog mjenjača, smještenog po principu 'trans-axle'. Nalazi se na stražnjoj osovini, a za izvlačenje maksimuma tu je i zatvarač diferencijala, popularna špera. Takvom konstrukcijom postignut je raspored težine u odnosu 48 naprema 52 posto između prednje i stražnje osovine. Idealno, a u rukama znalaca i optimalno za driftanje.
Jednom kada vam driftanje dosadi možete krenuti u jurnjavu.
Ubrzanje do stotke traje svega 3,7 sekundi, uz najveću brzinu od čak 325 km/h. Brzine se mijenjaju za nevjerojatne dvije desetinke, sada već klasičnim načinom kod ovakvih automobila - polugicama na upravljaču.
Tehno freakovi će svakako uživati kad vide instrumente. Centralni displej okretaja okružen je najvažnijim parametrima te mogućnošću izmjene željenih prikaza. Očekivano za Japance - sve je digitalno.
Iako nije osobito važno, treba reći kako je Godzila dugačka 4 i pol metara, uz impresivnih 190 centimetara širine i stražnje gume od 305 milimetara na 20 inča. Teži 1.480 kilograma, što je za 30-ak kilograma lakše od Porschea GT2, ali i isto toliko teže od Gallarda LP 550. I s njima bi Godzila trebala na dvoboj, to jest troboj. Jer sretnici koji su ju probali tvrde kako je ležanje i upravljivost nevjerojatna, poput magnetnog polja.
Sami superlativi povlače i super cijenu. Konkretno, čak 375 tisuća eura. Da, puno, jako puno, pa vam, pretpostavljamo, ne preostaje drugo nego, recimo, zaigrati loto. Sedmica bi, naime, trebala biti dostatna.
Emisiju Automotiv možete pogledati nedjeljom ujutro na programu Nove TV.
