Kolekcija automobila Ralpha Laurena

Svako toliko, značajni i popularni automobili nađu svoje mjesto u muzejima, koji zapravo nemaju veze s autima. Muzej moderne umjetnosti u New Yorku (MOMA), na primjer, ima tri u svom postavu, uključujući automobil zvan Cisitalia i Jaguara E-Type. Muzeji umjetnosti diljem svijeta u nekom su trenutku izlagali poznate automobile, koji su uglavnom u posjedu nekolicine moćnika i kolekcionara.

Modni dizajner i veliki kolekcionar automobila, Ralph Lauren, pristao je izložiti dio svoje kolekcije u pariškom Musée des Arts Décoratifs. Svaki od ovih automobila pomno je odabrao kustos muzeja, Rodolphe Rapetti, i svaki od tih automobila ima povijesni značaj.

Svi su prekrasni iako možda ne spadaju u tradicionalnu definiciju ljepote. Svi su restaurirani prema najvišim standardima, čak su bolji nego kad su izašli iz tvornice, ali to je OK, jer ipak se radi o Ralphu Laurenu, a njegovi bankovni računi dovoljno su debeli da radi što god želi.

Mi vam sada donosimo kratki pregled fenomenalnih automobila Ralpha Laurena:

1930 Mercedes-Benz SSK 'Count Trossi'

Ovo je jedan jedini primjerak Mercedes-Benz SSK 'Count Trossi'' modela iz 1930., sportskog automobila sa super punjačem i s posebno izrađenom karoserijom. Karoserija je rađena posebno za grofa Carla Felicea Trossija, talijanskog vozača utrka i proizvođača automobila. Automobil izgleda zaista fenomenalno.

1933 Bugatti Type 59 Grand Prix

Ettore Bugatti gradio je mnoge stvari: željezničke vagone, cestovne automobile, motore, nevjerojatno lijepe i dobro organizirane tvornice. Međutim najviše će ga se pamtiti po njegovim trkaćim automobilima. Bili su mali, lagani i pokretani motorima koji su zvučali kao da netko kida platno. Njegove mašine uvelike su definirale predratnu umjetnost dizajna trkaćih automobila.

Ništa prije ili poslije ovoga nije nikada izgledalo tako lijepo. Malo automobila iz tog razdoblja moglo se pohvaliti rezultatima ovog modela. Uz nekoliko iznimaka, Bugatti je svoje automobile imenovao jednostavnim 'Type' brojevima. Type 59 bio je njegov zadnji Grand Prix projekt, a u osnovi se radi o modificiranoj verziji ranijeg Type 54 modela. Većina ljudi smatra ovaj model najljepšim Bugattijevim GP modelom, s najelegantnijim proporcijama.

Grmovit 3.3-litreni redni 8-cilindrični motor smjestio se ispod te dugačke elegantne haube, a ovaj motor, koji je toliko fino izrađen kao da se radi o skupocjenom komadu nakita, proizvodio je oko 250 KS. Kućište motora – to masivno kućište motora! – bilo je nevjerojatno komplicirano i izgledalo je više poput unutrašnjosti satnog mehanizma.

Laurenov 59 na šasiji nosi broj 59122, i prvi je od ukupno osam primjeraka ikada izrađenih. Ovaj automobil postigao je drugo mjesto u Grand Prixu u Belgiji 1934. u rukama Antonija Brivija, treće mjesto osvojio je na Coppa Acerbo utrci 1934. a isti plasman ostvario je na španjolskom Grand Prixu. Legende poput Achille Varzija, Tazio Nuvolarija i Jean-Pierre Wilmillea vozile su ovaj automobil.

1938 Alfa Romeo 8C 2900MM

Ovo je motor koji pogoni Alfa Romeo 8C 2900MM. Ovaj 225-konja jak redni 8-cilindrični motor s dva super punjača projektiran je posebno za Grand Prix utrke – što je u osnovi bila predratna verzija Formule 1. Ova prekrasna aluminijska 'sitnica' djelo je talijanskog genija po imenu Vittorio Jano, koji je projektirao većinu motora za Alfa Romeo i vjerojatno je osobno zaslužan za Alfin uspjeh u predratnom automobilističkom sportu. Isti motor nalazio se pod haubom Alfinog 2300 sportskog automobila, pobjednika Le Mansa, i P3 Grand Prix automobila.

1938 Bugatti 57S Atlantic

Još jedan Bugatti, ali sumnjamo da bi se itko požalio. Ovo je Atlantic, jedan od samo četiri primjeraka ikada proizvedenih. Svaki ima jedinstven 'šav' poput kralježnice na svojoj elegantnoj gotovo fluidnoj karoseriji. Model 57 bio je touring automobil koji je dizajnirao Jean Bugatti, sin Ettorea Bugattija.

Atlantic je bio verzija s posebno izrađenom karoserijom koja se temeljila na Bugattijevom Aérolithe konceptu iz 1935. Iz razloga što je Aérolithe koncept imao karoseriju od magnezija, njegove obloge nisu se mogle kovati niti zavariti te su stoga spojene zakovicama. Svi 57 Atlantic modeli imali su aluminijsku karoseriju međutim šavovi su ostali zbog stilskog efekta.

1955 Porsche 550 Spyder

Upoznajte Porsche 550 Spyder: mali je, srebrni je i njemački je. Automobil je izrađen od aluminija i ima masu od 682 kilograma. Ne tako lijep podatak jest da je James Dean poginuo o jednom ovakvom. Motor sa 110 KS je 1.5-litreni motor s četiri bregaste osovine koji je projektirao Dr. Ernst Fuhrmann, a poznat je po svojoj složenosti. Podešavanje rada bregastih osovina samo je po sebi bio vrlo kompliciran zadatak, za što je danas kod modernih motora potrebno nekoliko minuta a na Furhmannovom je trajao satima.

Proizvedeno je svega 90 primjeraka ovog 550 Spyder modela. To je mali broj, ali s velikim značajem. Većina automobila spomenutih ovdje proizvedeno je u manje od jednoznamenkastim proizvodnim serijama. Ovaj određeni model ima oznaku šasije 5500061, i 61. je Spyder koji je izašao iz tvornice.

1957 Jaguar XKSS

1956. godine, Jaguar je ukinuo proizvodnju trkaćih automobila. Iako je ova tvrtka provela veći dio prethodnog desetljeća osvajajući utrke s automobilima poput XK-120, C-Type i D-Type, odlučila je napustiti natjecanja nakon tragične nesreće na 24 sata Le Mansa 1955. godine.

Jaguar D-Type s 250 KS i maksimalnom brzinom od 240 km/h, koji je ujedno bio njihov najuspješniji proizvod, tako je bačen u milost i nemilost bez potpore tvornice. 25 primjeraka stajalo je u Coventryu, potpuno izrađeno, bez kupaca.

Nakon dosta rasprava unutar tvornice Jaguar je ponovo pokrenuo proizvodnju s modelom XKSS. To je bila verzija D-Type modela s vjetrobranskim staklom, stražnjim svjetlima, suvozačevim sjedalom i ne puno više od toga. Kada je automobil predstavljen na auto salonu u New Yorku, svijet je naprosto poludio. Nažalost, požar u Jaguarovoj tvornici zaustavio je proizvodnju nakon samo 16 primjeraka koji su uspjeli sići s proizvodne trake.

Oprema za izradu je bila uništena a s njom i budućnost ovog modela. Svih 16 primjeraka ovog modela postoji dan danas. Dva su ipak proizvedena nakon požara i to na osnovi D-Type modela koje su prethodno već bili prodali. Automobil koji vidite na slikama, XKD33, jedan je od ta dva. Steve McQueen koristio je jedan ovakav kao automobil za svaki dan.

1954 Ferrari 375 Plus

Ovaj Ferrari 375 Plus iz 1954. godine prvi je od mnogih Ferrarija u ovoj galeriji. Da imate financijsku podlogu kakvu ima Ralph Lauren, i vi biste vjerojatno u garaži imali puno Ferrarija, zar ne? Ovaj određeni model, 375 Plus proizveden je 1954. godine i čisto je utjelovljenje filozofije brenda iz prve polovice prošlog stoljeća: jednostavna šasija, jednostavna karoserija, relativno velik V12 motor.

Pod haubom leži 4.9-litrena verzija Ferrarijevog tzv. Lampredi V12 motora koji proizvodi oko 330 KS. Karoserija je, očekivano, djelo Pinin Farine; a 375 Plus pojavio se dovoljno rano u povijesti ovog dizajnerskog brenda da se ime još nije spojilo u današnje 'Pininfarina'.

Pet primjeraka 375 Plus modela napustila su tvornicu. Laurenov je peti i posljednji po redu s brojem šasije 0398. Njegov prvi vlasnik bio je bogati Argentinac po imenu Enrique Saenz Valiente, koji je njime pobijedio na utrci izdržljivosti od 1000 km u Buenos Airesu 1955. godine.

1958 Ferrari 250 TR

Sljedeći Ferrari je 250 Testa Rossa. Možda znate o čemu se radi. Možda također znate da 'Testa Rossa' na talijanskom znači crvena ili usijana glava, a odnosi se na poklopce ventila na V12 motoru koji su bili obojani u žarko crvenu boju. Ovaj 250 TR model proizvodio se od 1957. do 1958. godine (ime se nastavilo primjenjivati na automobile koji su bili mehanički slični, ali su izgledali vrlo različito), a vrlo vjerojatno je i najpoznatiji 'vintage' Ferrari.

Stvoren je za utrke izdržljivosti i za utrke sportskih automobila diljem svijeta, a posebno za 24 sata Le Mansa. Prekrasna karoserija djelo je čovjeka po imenu Scaglietti. U današnje vrijeme, čak i oronuli primjerci vrijede milijune dolara.

1960 Ferrari 250 GT SWB Berlinetta Scaglietti

Dobro pogledajte ovaj automobil. Tada se vratite malo prema gore i pogledajte opet Testa Rossu. Jeste li primijetili kako su generalni stav i proporcije automobila slične? Ako jeste, u pravu ste. Ovo je u osnovi isti automobil. Ovaj model, zatim Testa Rossa, legendarni 250 GTO – svi oni koristili su neku verziju istog motora i iste šasije. (Oznaka 250 stoji za kapacitet jednog cilindra u ovom slučaju 3.0-litrenog V12 motora, u kubičnim centimetrima).

SWB (short-wheelbase Berlinetta) inačica ovog 250 modela imala je vrlo laku i kraću šasiju i Pininfarina karoseriju koju je 'isklesao' Sergio Scaglietti. Karoserija je bila rađena ili od čelika ili od aluminija (bile su dvije varijante), a V12 motor pod poklopcem proizvodio je između 220 i 275 KS, ovisno o podešenju motora i željenoj namjeni. Laurenov SWB s brojem šasije 2035 GT, ima karoseriju od aluminija a trkaće iskustvo stekao je u rukama čovjeka po imenu Horácio Macedo u Portugalu. Kupljen je 1986.

1996 McLaren F1 LM

McLaren F1 je legenda za sebe. Više od deset godina nakon što je posljednji primjerak sišao s proizvodne trake – proizvodnja je trajala od 1992. do 1998. godine – ovaj automobil ostaje najbrži proizvodni automobil s atmosferskim motorom na svijetu. Samo 106 komada je proizvedeno, a od tog broja tek pet su bili LM izvedbe. LM znači Le Mans, oznaka kojom se želi odati počast neočekivanom uspjehu ove tvrtke u sezoni 1995. (osvojili su 1., 3., 4., 5. i 13. mjesto) na legendarnoj 24-satnoj utrci izdržljivosti u Francuskoj.

LM je bio slavljeničko, posebno izdanje, u osnovi McLarenov F1 GTR Le Mans trkaći automobil pretvoren u cestovno legalnu verziju. Običan – ako uopće smijemo reći običan a da nas ne ošine grom – jer ne postoji takvo što kao 'obični' McLaren – McLaren F1 ostao je bez stereo sustava i zvučne izolacije tako da su vozač i suvozač mogli komunicirati samo posebnim slušalicama.

Masa automobila pala je na 1045 kg. Podvozje, stražnje krilo, sustav hlađenja kočnica i aerodinamički dodaci došli su ravno s GTR-a. Izrađeno je sveukupno pet komada i k tome svi u papaja narančastoj boji, što je tradicionalno trkaće ruho McLarena.

Sa 691 KS – LM ima specifikacije poput GTR-ovog natjecateljskog V12 motora ali bez pravilnikom obvezatnih restriktora usisa – F1 LM bio je najjači F1 model ikada izrađen. Sa nešto više od 1000 kg i gotovo 700 KS, ovo je bio fenomenalan trkaći automobil za obične ceste!