Steve Lukather je čovjek koji je snimio i učestvovao u radu na više od tisuću albuma u svojoj bogatoj karijeri, a možda je laše nabrojati one s kojima nije radio, nego utjecajna imena iz svijeta popa i rocka s kojima je surađivao, no i dalje je napoznatiji kao gitarist i jedan od osnivača legendarne grupe Toto. U Zagrebu je okončao mjesece klupskog guštanja na turneji sa svojim pratećim bendom, a zagrebačka publika je imala i tu čast da se Steveu na bini pridružio s gitarom u ruci i njegov sin Trev Lukather.
Pročitajte i ovo
Diskoteka The Best je bila puna posjetitelja željnih kvalitetne gitarske svirke i eksplozivnog jam sessiona. No The Best je po namjeni ipak diskoteka, a ne koncerti prostor s dovoljno velikom binom i kvalitetnim koncertnim razglasom, tako da je neupitno da bi cijeli happening puno bolje prošao u nekoj dvorani poput Boogalooa, ili Tvornice. Ovako Lukather se s bendom tiskao na nesrazmjerno visokoj i uskoj improviziranoj pozornici na stepenicama u The Bestu, dok je zvuk bio uistinu loš, jer se nepravilno lomio zbog same unutrašnjosti diskoteke.
Dvosatni sesssion u kojem je svaki glazbenik imao svoju solo točku imao je i neke bizarne cirkuske elemente, koji i nisu bili potrebni, poput teatralnog vezivanja očiju vrpcom bubnjaru usred solo točke. Autor ovih redaka je bio prisutan na svega nekoliko koncerata u toj zagrebačkoj dikoteci i nažalost niti jedan nije bio zapamćen kao posebno uspješan zbog identičnih problema s kojima se susreo Lukather, a da se i ne govori o činjenici kako je većinom rokerska publika bila pomalo osupnuta činjenicom da 0,25 l piva košta 25 kuna, što je samo još jedan od elemenata koji kvare provod.
Lukather je pak (očekivano) bio više okrenut pjesmama sa svojih solo albuma, nego što se htio doticati opusa Toto-a (kojeg kao da i ne voli previše, sudeći po njegovoj ranijoj izjavi da bi bio više cijenjen kao gitarist da je samo svirao u Totou i da nakon toga nije više radio ništa u životu).
Dvosatni sesssion u kojem je svaki glazbenik imao svoju solo točku imao je i neke bizarne cirkuske elemente, koji i nisu bili potrebni, poput teatralnog vezivanja očiju vrpcom bubnjaru usred solo točke. Ka da je važno da se svi uvjere da 'Miško može i vezanih očiju odraditi stvari'.
No pored svih nedostataka, sam nastup je cijelo vrijeme bio burno i odobravajuće prihvaćen od publike, raspoloženi Lukather se čak hvalio i time da je na turneji smršavio skoro deset kilograma, a osim guitare je zasvirao i klavijature. Službeni dio nastupa završio je improvizirajući skladbu 'So What' Milesa Davisa, a nakon toga je bis bio i više nego očekivan, jer je publika nastavila skandirati i tražiti još. Solidan nastup, ali i dalje ostaje činjenica kako bi bilo daleko bolje da je održan u odgovarajućem koncertnom prostoru.
