Nouvelle Vague - 'Bossanova pankeri' napunili Tvornicu

Pjesme Sex Pistolsa, Billyja Idola, Crampsa, Buzzcocksa, Bauhausa, Dead Kennedysa obrađene u bossanova maniri itekako dobro funkcioniraju uživo u glazbenoj zajednici pod nazivom Nouvelle Vague, u što se uvjerila i hrvatska publika. Naime ono što je započelo kao projekt klavijaturiste Marca Collina i gitariste Oliviera Libauxa, već duže vrijeme ima plodno tlo među slušateljima.

Pročitajte i ovo Priča Provjerenog Uvjeti kao iz horor-filma: Radnice u tvornici gube prste, ne mogu na WC ili popiti vodu, a boje se i otići na bolovanje Pritisak poslodavaca Smrskana ruka, otkinuti prsti, spaljene ruke: Horor u hrvatskoj tvornici, radnice progovorile o groznim uvjetima

Grupa kroz koju je prošlo desetak izvanrednih pjevačica, nije isključivo odskočna daska za mlade neafirmirane pjevačice koje bi htjele instant afirmaciju i nakon toga solo karijeru (kako je to obično slučaj u našim krajevima s nekim takozvanim pop bendovima), već se radi o svojevrsnoj instituciji kojoj se priključuju i već afirmirane pjevačice. Zagrebački koncert je tom pogledu snažno i emotivno otvorila pjevačica Nadeah pjesmom '100 Years'.

Publika je itekako dobro reagirala na poznate punk/alter klasike kao što su 'Dancing With Myself' Billyja Idola, 'To Drunk To Fuck' Dead Kennedysa, 'Human Fly' The Crampsa, 'This Is Not A Love Song' PIL-a, a posebno na 'Love Will Tear Us Apart' Joy Divisona s kojom su ujedno Nouvelle Vague zavšili službeni dio koncerta. Nadeah je Australka koja odnedavno živi u Parizu gdje se i priključila grupi, inače radi se o pjevačici kultnog britanskog rock benda The loveGods, koji je 2005. BBC Radio 1 proglasio najuzbudljivijim live bendom. Nadea je tijekom karijere još nastupala zajedno s Nick Caveom, Franzom Ferdinandom, Kelis, Damianom Riceom i punk ikonom Mickom Jonesom iz The Clasha. Stoga nimalo ne čudi što je njen nastup istovremeno bio seksi provokativan, ali i rockerski neobuzdan i bezobziran. Jednostavno kalibar ne samo pjevačice već cjelokupne scenske pojave koji se ne viđa često. Nadine je odaslala frenetičnu poruku da je fatalna plavuša s kojom nema zezancije.

Publiku je posebno osvojila pjesmom 'Grey Day' u kojoj je kroz sve neobuzdaniji ples uz frenetični ritam, ali i istovremeno pjevanje uvukla i sebe i sve prisutne u katarzu, nakon čega su slijedili uzvici odobravanja i gromoglasni aplauz, a na uvijanju i divljanju na bini bi joj mogao odati počast i sam Iggy Pop, a još kad se uzme u obzir i to da su prvi redovi svako malo mogli gledati njezine gaćice koja je ona često i u nehaju pokazivala tijekom nastupa. Pogotovo se to događalo kad bi zauzela tipični muški gard s jednom nogom podignutom na monitor na bini.

Potpuni pjevački antipod Nadeah na bini je bila druga pjevačica Melanie Pain. Njezin kristalni, visok i nježan glas je kao stvoren za dječje pjesmice, ali doza ironije i svojevrsnog očaja koju izaziva je na trenutke genijalna. Vezija 'God Save The Queen' koju je doslovce otpjevala kao gipsy swing baladu samo uz pratnju akustične gitare, strahovito je moćno pogađala emocije kontradiktornošću cijele situacije. 

Doslovce kao da je Marylin Monroe svojim maznim toplim glasićem zapjevala refren 'No future'. S tim što u pozadini nema žestokog punk ritma za iskakati frustracije, već taj 'No future' u tom senzualno-potresnom trenutku putuje u neki zakučasti dio duše u koji ni sami Pistolsi nisu mislili da se može prodrijeti. I baš je u toj pjesmi publika pomalo zaštekala u grupnom pjevanju refrena. Nije da se nisu znale riječi pjesme, već se prije radilo o zatečenošću situacijom cijelog ozračja.

No ritma tijekom nastupa nije falilo, prisutni su itekako dobro reagirali na poznate punk/alter klasike kao što su 'Dancing With Myself' Billyja Idola, 'To Drunk To Fuck' Dead Kennedysa, 'Human Fly' The Crampsa, 'This Is Not A Love Song' PIL-a, a posebno na 'Love Will Tear Us Apart' Joy Divisona s kojom su ujedno Nouvelle Vague zavšili službeni dio koncerta, koji je trajao svega sat vremena.

To možda može funkcionirati negdje drugdje, ali u klupskim uvjetima koji vladaju kod nas se na dva bisa i četiri pjesme nakon jednosatnog nastupa može gledati kao na nepotrebno kratku koncertnu priču, koja je izgubila epitet happy enda.

Tako će nastup benda punog ritma, odlične vibracije i feedbacka publike biti ipak zapamćen po kratkom nastupu. Primjerice 'Just Can't Get Enough' Depeche Modea na bisu je doslovce rasplamsao emocije publike, da bi se ubrzo nakon toga glazbenici odšetali s bine i oprostili od prisutnih koji su ih svaki put gromoglasnom bukom zvali natrag. 

Da stvar bude još zanimljivija, obadvije pjevačice su posebno za izlazak na bis obukle seksi navijačke haljinice hrvatske reprezentacije i time još više potencirale taj 'nije mi dosta' trenutak. Glazbeno Nouvelle Vague nisu razočarali, dapače! Samo šteta što dobar tulum nije potrajao bar još pola sata.