Grupa Morcheeba palila je i žarila pop scenom početkom novog tisućljeća. Pjesme s albuma 'Big Calm', 'Fragments Of Freedom' i 'Charango' bile su tada najuspješniji izdanak hibrida trip hopa i pop glazbe. U vrijeme tog vrhunca grupa je 2003. godine nastupila u Zagrebu na tadašnjem open air festivalu , koji je bio preteča INmusicu i koji je se održao u dvorištu Studentskog centra.
Pročitajte i ovo
Veliki intervju
Plenković komentirao spor Thompsona i Tomaševića pa poručio: "Tek sam sad najjači"
Ekskluzivni intervju
Gabrielle: Drago mi je što više nisam meta tabloida
priča provjerenog
Internet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..."
Nepojmljivo
Strahota na groblju u okolici Zagreba: "Pa zar ovo nije krah čovječanstva?"
Zajednica stanovanja
Nisu se poznavale, a sada žive zajedno pokraj Dunava: "Nismo željele u starački dom, ovo je nešto najbolje"
Mislim da smo mi posljednja generacija bendova koja je imala normalan start, što se biznisa tiča. Danas je glazbeni biznis u gorem stanju nego što je to ikada bio.
Ross Godfrey
Ubrzo nakon toga koncerta kretaivna jezgra grupe odnosno braća Ross i Paul Godfrey i pjevačica Skye Edwards su se razišli. Godfreyi su nastavili s radom pod imenom Morcheeba, od čega su napravili projekt u kojem su gostovali razni pjevači, no staru slavu više nikad nisu vratili, a ni Skye se nije proslavila solo karijerom.
Sedam godina kasnije putevi im se opet križaju i snimaju novi album koji su promovirali i na prošlotjednom T-Mobile INmusic Festivalu, kada se moglo popričati s Rossom Godfreyem i kroz razgovor napraviti brza inventura događanja u grupi za koju se ipak tek sada može tvrditi da je opet na sceni.
Nakon sedam godina Skye Edwards je ponovno u Morcheebi. Kako je proteklo snimanje novog albuma 'Blood Like Lemonade'?
Ross Godfrey: Bilo je dobro. Uistinu je osvježavajuće biti zajedno nakon dugo vremena. Mislim da nam je trebala ta pauza. Svi smo se posvetili nečemu drugome u međuvremenu. Kad smo se sastali, svi problemi su jednostavno iščezli.
Sreli smo se sasvim slučajno, i to svi troje, na ulici u Londonu. Zapričali smo se, pa smo odlučili da bi bilo dobro da odemo sjesti na piće, ili ručak. Tako smo došli na temu o snimanju novog albuma i Paul i smo pitali smo Skye želi li to. Ona je tada izjavila kako nije zainteresirana, no onda smo je pitali želi li bar otpjevati par novih pjesama, nakon čega je rekla kako je cijeli album puno bolje rješenje.
Rekli smo joj ako uistinu misli tako, da se onda mora potruditi i oko rada na stvaranju pjesama. Prvu pjesmu, odnosno instrumentalnu verziju sam joj poslao e-mailom, obzirom da živim u Kaliforniji, a ona u Londonu. Poslala mi je natrag snimku s njezinim vokalnim rješenjem koje mi se odmah svidjelo, a brat je napisao riječi, jer je i on bio oduševljen. To je zvučalo kao stara Morcheeba. Bili smo ugodno iznenađeni.
>> Narančasta bajka The Flaming Lipsa na Jarunu
>> Glazbena centrifuga INmusic Festivala
>> Alice In Chains mračnom tutnjavom odagnali kišu
Glazba i pjesme su nakon toga samo potekle. Pratili smo put glazbe, nismo promišljeno ušli u projekt i nismo se opterećivali time kakav je stil pjesama. Bilo je važno da nam se sviđaju. Album smo snimali separatno na puno različitih mjesta. Gitare su snimane u mojoj kući, Skye je vokale snimala kod sebe, a brat je ritam kreirao iz svog doma u Francuskoj.
Znači snimili ste album, a da se skoro niste ni vidjeli? Ti u Los Angelesu, Skye u Londonu, a Paul u Francuskoj?
Ross Godfrey: Da. To je na kraju ispalo jako dobro jer je svako bio u okruženju koje mu je odgovaralo. Bilo je opušteno, što je najvažnije, jer u bilo koje doba dana kad bi se nekome javila ideja mogao ju je snimiti, poslušati i poslati drugima. U studiju zna često biti neugodno. Stalno te netko gleda kroz prozor i govori ti kad možeš početi svirati. Tada obavezno svatko ima neko svoje rješenje koje želi progurati, pa zna biti napeto. To nije dobro za kreativni proces.
U ovakvoj situaciji si mogao snimiti ideju i u dva sata ujutro bez razmišljanja je li imaš, ili nemaš termin u studiju. Tijekom snimanja smo uistinu dosta komunicirali oko svakog detalja. Ja sam potrošio malo više vremena na šetnje od studija, do studija kako bih provjerio je li imamo dovoljno kvalitetnu snimku po pitanju tehničke kvalitete. Uglavnom za 3-4 mjeseca imali smo gotov album. Zatim smo okupili novi prateći bend, s kojim smo prije Inmusic festivala odsvirali tri koncerta. Tako da nam je sve još uvijek uzbudljivo i novo.
Nisam poslušao vaš novi album. U kojem smjeru ste stilski otišli? U trip hop i povratak korijenima, ili ste nastavili tamo gdje ste stali albumom 'Charango'?
Ross Godfrey: Nismo se zamarali smjerom u kojem je sve krenulo. Jednostavno smo pisali pjesme. Ako je pjesma imala sve što smo smatrali da joj je potrebno, bila je uvrštena na listu. Pustili smo da nam glazba govori što trebamo raditi. Možda je najtočnije reći da je jedini zgoditak na koji smo išli svi troje bio napraviti jedan klasični album Morcheebe. Ali i to je jednostavno bio produkt rada između troje ljudi koji su i izmislili ovaj bend. Mi možemo jedino zvučati kao Morcheeba. Ako se moj brat brine oko ritma, ja sviram gitaru, a Skye pjeva, onda je to Morcheeba.
Što u ovom trenutku mislite, je li bilo dobro za grupu to što ste se razišli sa Skye Edwards prije sedam godina?
Ross Godfrey: Svakako. U životu dođu takvi trenuci kad suradnja puca i kad se svako okreće stvarima koje ga u tom trenutku privlače. Tako je bilo i s nama. Mislim da je veliki uspjeh to što smo ponovno zajedno i što imamo album. Ne znam kako bi danas sve izgledalo da se tada nismo razišli. Možda bi snimili nekoliko najgorih albuma u karijeri.
Imate li osjećaj da ste ponovo na početku?
Ross Godfrey: Isto je, ali i drukčije. Kao da smo svi bili razdvojeni na istom putovanju i da smo se ponovo sastali. Promjena je jedina konstanta.
Kako gledate na situaciju u diskografskom smislu. Sad je drukčija slika svijeta, nego prije. U smislu da je internetski downloading preuzeo primat u poslu, a da se ne govori o onome koji je uz to još i ilegalan?
Ross Godfrey: Jako je tužno što ljudi više ne žele plaćati glazbu. Misle da je to besplatno, ako je na taj način mogu dobiti. Ok, tko tako misli, ja ga sigurno neću moći uvjeriti u suprotno, ali ipak treba imati na umu da bendovi žive od prodaje svoje glazbe.
Biti u glazbi je uistinu teško i jako skupo, pa još kad vas i stalno potkradaju… To sve vodi samo u jednom smjeru, a to je da će se glazbom u budućnosti moći baviti samo djeca bogatih roditelja, a praksa je pokazala da takvi nisu najbolji. Najbolji umjetnici su oni iz siromašnih sredina. Već sada je dobar dio infrastrukture glazbene industrije nestao.
Lijepo je da postoji jedan Myspace na kojem se mogu otkrivati novi bendovi, ali ti izvođači će teško fizički doprijeti do drugih ljudi, jer nemaju novaca za avionske karte, ili tour buseve i za iznajmljivanje opreme. Naravno moraju i sami organizirati turneju i napraviti vlastitu mrežu. Tko to uspije napraviti sam, vjerojatno mu neće ostati ni sekunde da bi se bavio glazbom, a treba postati uspješan.
Na internetu je jako puno dobre glazbe, ali će rijetki dobiti šansu kakvu smo mi imali da diskografska kuća investira novce. Mislim da smo mi posljednja generacija bendova koja je imala normalan start, što se biznisa tiča. Danas je glazbeni biznis u gorem stanju nego što je to ikada bio. To naravno neće dovesti do nestanka glazbe, ali se odražava na kvalitetu. Bilo bi dobro da svi imaju savjest i uzimaju glazbu preko servisa kao što je iTunes, ali to se u ovome trenutku čini nemoguće.
Posljednji put kad ste svirali u Zagrebu pozornica je bila postavljena kraj željezničke pruge. Par puta su vlakovi prošli i zatrubili. Je li to najčudnije mjesto na kojem ste održali koncert?
Ross Godfrey: Bilo je uistinu smiješno u takvim situacijama. Izvodite pjesmu i nešto odjednom poremeti atmosferu. Ali nije to bilo nešto što nas je jako zasmetalo. Inače dobro poznajem Hrvatsku jer tu često provodim vrijeme u zadnjih nekoliko godina. Ljetovao sam u Dubrovniku, Korčuli, Hvaru, Splitu…
Prije dvije godine sam sa ženom autom prošao cijelu vašu obalu. Brat ima kuću u Sloveniji na jezeru, tako da je i on često boravi na ovim prostorima. Mislim da imate jako lijepu zemlju i drago mi je što smo se tu vratili kako bi održali koncert, iako moram priznati da me od vlastitog koncerta više zanima to što ću uživo pogledati LCD Soundsystem.