Dino je bio, i još je uvijek, jedan od omiljenih glazbenika i tesktopisaca s ovih područja, koji je prema tvrdnjama kolega glazbenika, glazbenih kritičara i ljubitelja funka, od početka svoje karijere do same smrti bio ispred svog vremena. Njegova 'Afrika', 'Jače manijače', 'Zašto praviš slona od mene' ili 'Ti si mi u mislima' neke su od pjesama koje se ne prestaju puštati u klubovima, CD playerima u automobilima ili na radijskim ljestvicama, a to je tek dio zavidnog opusa ovog neprežaljenog glazbenika koji je svijet napustio najblaže rečeno - prerano.
Godine 1980., kada je napunio 17 godina, sa svojim bratom Deanom je sastavio pop sastav Kineski Zid s kojom je promovirao funk glazbu. Braća su se kasnije razdvojila, Dean je otišao u Ameriku, a Dino nastavio u Hrvatskoj sa solo karijerom. Od samih početaka imao je svoju viziju glazbe, ali je tada bio neshvaćen od diskografskih kuća. Uporan, uspio je ostvariti želju iz mladosti pa je popularizirao funky glazbu na prostoru bivše Jugoslavije.
Prvi koncert održao je 24.prosinca 1990. godine u Domu sportova u Zagrebu, dan nakon rođenja kćeri Elle koju ima s Danijelom Kuljiš, danas Dvornik. Oženili su se U kolovozu 1989. godine, a njihova ljubav bila je snažna sve do njegove smrti. Umro je u svojem stanu, samo osamnaest dana nakon što je proslavio 44. rođendan.
Uz njega su pronađene tablete protiv ovisnosti i Hepatitisa C od kojeg je Dino bolovao nekoliko godina. Autopsijom nije utvrđen uzrok smrti. 1. listopada 2008. objavljeno je da je toksikološki nalaz pokazao da je Dino umro od kombinacije tableta za smirenje, protiv bolova i antidepresiva. Obdukcijski nalazi su pokazali da je Dino inače bio zdrav. Na organima nisu pronađene nikakve promjene koje bi mogle uzrokovati smrt. Razlog nije bila prevelika količina tableta, već omjer različitih supstanci.
>>Dino Dvornik: Slavljen i zaboravljen?
Njegov pogreb će se, baš kao i on sam pamtiti dovijeka. To je bio dan kada su od glave do pete odjeveni u šareno prijatelji, glazbenici, poklonici i obožavatelji slavili njegov veseli život. Kremiran je i pokopan 10. rujna 2008. godine na zagrebačkom krematoriju na groblju Mirogoj. Pokopan je na vrlo poseban i unikatan način, tako što je cijela ceremonija bila u vrlo veselom raspoloženju. Puštala se njegova glazba te glazba koju je i sam volio. Prisutni su u isto vrijeme plakali i smijali se od uha do uha. Umro je onako kako je i živio - funky, veselo i šareno. U njegovu čast, večeras će Danijela u njihovom domu prirpemiti večeru na koju su pozvani samo obitelj i najbolji prijatelji.
