Roko Prč iz 'Našeg malog mista', Meštar iz 'Velog mista' i Dimnjačar iz 'Kapelskih kresova', tri su uloge kojima će Boris Dvornik, nesuđeni električar, ostati velikim slovima upisan u povijesti hrvatskog glumišta. Rođen 16. travnja 1939. u Splitu, Boris je sa svojim životom imao sasvim druge planove, no teško da bi sa završenom srednjoj školom za električare postao splitska legenda. Srećom, glumački talent proradio je već u srednjoškolskim danima, pa se odrekao prvotne struke i odlučio učiti glumu, prvo u školi u Novom Sadu, a zatim i na Akademiji u Zagrebu.
Pročitajte i ovo
Općenarodnu popularnost stekao je već prvom ulogom, kada je u filmu 'Deveti krug' utjelovio mladića koji je tijekom rata spasio i oženio mladu Židovku. Idućim filmovima 'Martin u oblacima', 'Prekobrojna', 'Most', 'Kad čuješ zvona', 'U gori raste zelen bor' i mnogim drugima, Dvornikova slava, temeljena na njegovu šarmu, dalmatinskoj ležernosti i urođenoj duhovitosti, nezaustavljivo je rasla. Boris Dvornik nije trebao dugo čekati da ga kritika svrsta u ondašnju glumačku A-ligu, uz bok Ljubiši Samardžiću, Radi Šerbedžiji, Mileni Dravić i Bati Živojinoviću, s kojim je kasnije navelike prijateljevao.
Vrhunac popularnosti Dvorniku su donijele uloge u televizijskim serijama, počevši s 'Našim malim mistom' 1970. i zaključno s 'Velim mistom' 1981. godine, a u međuvremenu je snimio i nekoliko filmskih klasika, poput 'Sutjeske', 'Okupacije u 26 slika' i 'Roka i Cicibele'. Posljednju značajnu filmsku ulogu odigrao je u Vrdoljakovoj 'Dugoj mračnoj noći', a nekoliko mjeseci prije smrti tumačio je Branka u seriji 'Ponos Ratkajevih'.
U devedesetima je lik i djelo Borisa Dvornika dobilo i političke konotacije. Prvo se preko javnih pisama posvađao s najboljim prijateljem Batom Živojinovićem, što je kasnije protumačeno kao metaforički raspad Jugoslavije, a potom je ipak pustio politiku u svoju butiku i kratkotrajno sjeo u saborsku fotelju kao zastupnik HDZ-a. S buđenjem 'žutog' novinarstva na ovim prostorima, posljednje godine Borisova života obilježilo je nekoliko incidenata, od kojih je najpoznatiji njegov nasrtaj na mladi splitski par, s kojim se glumac sukobio na Marjanu dok je šetao psa. 'Nju često viđam na Marjanu, prava je lipotica, opalija san je po lubanji jer mora poštivat svoga pasa i mene ka starijega', izjavio je tada u svoju obranu Dvornik.
Potpisnik ovih redova može se pohvaliti da je 'glumio' zajedno s Borisom Dvornikom u 'Karnevalu, anđelu i prahu', posljednjem prijeratnom filmu Antuna Vrdoljaka, nastalom prema novelama Ranka Marinovića. Točnije, ja sam bio jedan od nekoliko stotina statista u karnevalskoj povorci, odjeven u vranu, dok je na Boris stupao na čelu kolone. Nakon snimanja svakog bi ga dana okružili u lokalnoj kavani i šutke gledali kako pije bevandu, suče brkove i 'prosipa' mudrosti. Bili su tu i Rade Šerbedžija, Ivica Vidović, Ena Begović i ostale veličine, ali što se blesavo maskiranih osnovnoškolaca tada ticalo, mogli su na šanku šibenske kavane 'Medulić' nalakćeni stajati Stallone, Schwarzenegger i Dudikoff zajedno, no pored živog i zdravog Roka Prča pred nama, svi ostali bili su beznačajni. Dvornik je tada odradio još jednu značajnu ulogu, a mene se na ekranu nije niti vidjelo...
Neprežaljeni glumački velikan, prvak splitskog HNK-a, Boris Dvornik preminuo je u svom domu, 24. ožujka 2008., od srčanog udara, a tri dana kasnije sahranjen je na Lovrincu, gdje ga je došlo ispratiti nekoliko tisuća sugrađana. Samo pola godine kasnije ovu dimenziju napustio je i njegov sin Dino.
