Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Velikan hrvatskog glumišta umro je od srčanog udara na današnji dan 2008. godine.


Roko Prč iz 'Našeg malog mista', Meštar iz 'Velog mista' i Dimnjačar iz 'Kapelskih kresova', tri su uloge kojima će Boris Dvornik, nesuđeni električar, ostati velikim slovima upisan u povijesti hrvatskog glumišta. Rođen 16. travnja 1939. u Splitu, Boris je sa svojim životom imao sasvim druge planove, no teško da bi sa završenom srednjoj školom za električare postao splitska legenda. Srećom, glumački talent proradio je već u srednjoškolskim danima, pa se odrekao prvotne struke i odlučio učiti glumu, prvo u školi u Novom Sadu, a zatim i na Akademiji u Zagrebu.

Vezani članci Slika nije dostupna Devet mjeseci nakon smrti objavljen album Borisa Dvornika Slika nije dostupna 'Nema više Borisa, nema Dina, povuklo se more...'

Općenarodnu popularnost stekao je već prvom ulogom, kada je u filmu 'Deveti krug' utjelovio mladića koji je tijekom rata spasio i oženio mladu Židovku. Idućim filmovima 'Martin u oblacima', 'Prekobrojna', 'Most', 'Kad čuješ zvona', 'U gori raste zelen bor' i mnogim drugima, Dvornikova slava, temeljena na njegovu šarmu, dalmatinskoj ležernosti i urođenoj duhovitosti, nezaustavljivo je rasla. Boris Dvornik nije trebao dugo čekati da ga kritika svrsta u ondašnju glumačku A-ligu, uz bok Ljubiši Samardžiću, Radi Šerbedžiji, Mileni Dravić i Bati Živojinoviću, s kojim je kasnije navelike prijateljevao.

Vrhunac popularnosti Dvorniku su donijele uloge u televizijskim serijama, počevši s 'Našim malim mistom' 1970. i zaključno s 'Velim mistom' 1981. godine, a u međuvremenu je snimio i nekoliko filmskih klasika, poput 'Sutjeske', 'Okupacije u 26 slika' i 'Roka i Cicibele'. Posljednju značajnu filmsku ulogu odigrao je u Vrdoljakovoj 'Dugoj mračnoj noći', a nekoliko mjeseci prije smrti tumačio je Branka u seriji 'Ponos Ratkajevih'.

U devedesetima je lik i djelo Borisa Dvornika dobilo i političke konotacije. Prvo se preko javnih pisama posvađao s najboljim prijateljem Batom Živojinovićem, što je kasnije protumačeno kao metaforički raspad Jugoslavije, a potom je ipak pustio politiku u svoju butiku i kratkotrajno sjeo u saborsku fotelju kao zastupnik HDZ-a. S buđenjem 'žutog' novinarstva na ovim prostorima, posljednje godine Borisova života obilježilo je nekoliko incidenata, od kojih je najpoznatiji njegov nasrtaj na mladi splitski par, s kojim se glumac sukobio na Marjanu dok je šetao psa. 'Nju često viđam na Marjanu, prava je lipotica, opalija san je po lubanji jer mora poštivat svoga pasa i mene ka starijega', izjavio je tada u svoju obranu Dvornik.

Potpisnik ovih redova može se pohvaliti da je 'glumio' zajedno s Borisom Dvornikom u 'Karnevalu, anđelu i prahu', posljednjem prijeratnom filmu Antuna Vrdoljaka, nastalom prema novelama Ranka Marinovića. Točnije, ja sam bio jedan od nekoliko stotina statista u karnevalskoj povorci, odjeven u vranu, dok je na Boris stupao na čelu kolone. Nakon snimanja svakog bi ga dana okružili u lokalnoj kavani i šutke gledali kako pije bevandu, suče brkove i 'prosipa' mudrosti. Bili su tu i Rade Šerbedžija, Ivica Vidović, Ena Begović i ostale veličine, ali što se blesavo maskiranih osnovnoškolaca tada ticalo, mogli su na šanku šibenske kavane 'Medulić' nalakćeni stajati Stallone, Schwarzenegger i Dudikoff zajedno, no pored živog i zdravog Roka Prča pred nama, svi ostali bili su beznačajni. Dvornik je tada odradio još jednu značajnu ulogu, a mene se na ekranu nije niti vidjelo...

Neprežaljeni glumački velikan, prvak splitskog HNK-a, Boris Dvornik preminuo je u svom domu, 24. ožujka 2008., od srčanog udara, a tri dana kasnije sahranjen je na Lovrincu, gdje ga je došlo ispratiti nekoliko tisuća sugrađana. Samo pola godine kasnije ovu dimenziju napustio je i njegov sin Dino.