"Michael Palin istražuje Novu Europu" naziv je serije u kojoj autor pokušava dočarati snagu i vitalnost one polovice Europe za koju sam kaže da se "većim dijelom mojeg života smatrala sivom, tajnovitom i odbojnom".
Pročitajte i ovo
"Veseli me što mogu reći da se gotovo posvuda u 20 zemalja koje smo posjetili vidjelo da je ljudima drago što nas vide, da žele s nama razgovarati i da imaju puno toga za reći", kaže Palin.
A razgovarali su s mnogima, od starijih koji su preživjeli
nezamislivo teška vremena do onih koji su o podijeljenoj Europi mogli čitati samo iz knjiga, poput 21-godišnje Ukrajinke Anje Mamenko koja je na odličnom engleskom opravdala neuklanjanje golemog Lenjinova kipa iz središta njezine Jalte mudrim riječima: "Ne možete istrgnuti stranicu povijesti".
Samo nekoliko metara od mjesta na kojem su nacisti u Berlinu palili knjige, Palin je pijuckao kavu i s lokalnim piscem raspravljao o različitom smislu za humor kod Nijemaca, koji se s pozicije nadređenih vole smijati onima nižim od sebe, i Engleza koji se vole izrugivati baš onima na višim položajima.
"Činjenica da sam gotovo o bilo čemu mogao razgovarati gotovo sa svakim nešto je što se, kako pokazuje novija europska povijest, ne podrazumijeva samo po sebi", rekao je Palin.
Također je ustvrdio kako je stalna tema posvuda bio osjećaj promjena koje se događaju i prilagodbe njima te povremeno osjećaj gubitka, a vrlo rijetki su o komunističkim vremenima govorili s istinskim gnjevom.
"Što sam s više ljudi razgovarao, to sam više uviđao da se na obje strane manipuliralo 'povijesnim neprijateljstvima'", kaže Palin i navodi da je na granici Njemačke i Poljske, smijući se sa svojim instruktorom Axelom, učio voziti ruski tenk T-55. Axel je, prema definiciji koju je slušao većinu svojeg života, bio "neprijatelj", a T-55 "prijetnja cjelokupnom mojem načinu života".
Palin tvrdi i da je većinom razgovarao o prošlosti, jer nitko nije
siguran što donosi budućnost te da nije naišao na osvetoljubivost među žrtvama, bilo nacizma bilo komunizma..
"Čini se da nema osvetoljubivosti. Uzrok tome je osjećaj da su ideološki totalitarni režimi bili pogrešni i da je bolje o znati čim više o tome kako su i zašto bili pogrešni", kaže britanski autor.
