DVD i kino preporuka Gorana Jovetića

KINO: Silent Hill
Režija: Cristophe Gans, Uloge: Radha Mitchel, Laurie Holden

Pročitajte i ovo Čeka ga teška kazna Prvotravanjska šala otišla predaleko: Svojim potezom izazvao je veliku policijsku akciju Recenzije filmova i DVD-a

Došao je i taj dan. Pojavila se prva kvalitena ekranizacija video-igre. Za one koji koji vole virutalnu zabavu franšizu Silent Hill ne treba posebno predstavljati. Za one druge, ipak pojasnimo malo stvari. Silent Hill je jedna od najboljih horor avantura koja je doživjela na igraćim konzolama već četiri vrlo uspješna nastavka, i s paravom je među gejmerima postala kultna.

Riječ je o igri specifične jezovite atmosfere. Spretnost i refleksi za tu igru nisu taliko bitni, već se traže dobro razgibane sive stanice i hladnokrvnost. Ekranizacije Silent Hilla prihvatio se Francuz Cristophe Gans koji nas je prije nekoliko godina oduševio «Vučjim bratstvom» originalnom mješavinom raznih žanrova - horor, akcijski borilački film, kostimirana povijesna drama i politički triler – sve je to Gans strpao u jedan film i uokvirio spretnom režijom.

Sasvim je sigurno da je Gans prije snimanja filma odigrao pokoji Silent Hill. Gans nije redatelj koji stvari shavaća i predstavlja doslovno. Tako je njegov Silent Hill, osim što je i punokrvin horor, ujedno i prilično feministički nastrojen film. 

Naime, samo su dva muška lika u filmu i dok nam se u početku čini da su nesposobni i inertni, polako shavaćamo da su oni ustvari kukavice i da jedino žene imaju hrabrosti suprotstaviti se iskonskom zlu u napuštenom gradiću Silent Hill. Jedin problem sa Silent Hillom leži u činjenici da film za potpuno razumjevanje ipak zahtijeva predzanje stečeno igranjem Silent Hill video-igara.

OCJENA: dobar (***)

DVD: Brda imaju oči (The Hills Have Eyes)
Režija: Alexandre Aja, Uloge: Aaron Stanford, Vinnesa Shaw, Dan Byrd, Ted Levine 

Trend snimanja remakeova kultnih horora uzeo je maha. «Magli» i «Teksaškom masakru motornom pilom», pridružila se osuvremenjena verzija horora Wesa Cravena iz 1977. godine. «Brda imaju oči». Činjenica je da nas danas na filmu nemogu prestrašiti ni najstrašniji monstrumi.

Povišena količina adrenalina kod gledatelja postiže se neobičinim kutevima snimanja koji više skrivaju nego otkrivaju – a u tom smislu «Brda imaju oči» donose solidnu količinu jeze. Iako horori čija se radnja temelji na jednom pogrešnom skretanju s neke američke auto-ceste, djeluju grozno ofucano, «Brda imaju oči» u režiji Alexandera Aje dokazuje kako se i iz klišeja može roditi zanimljiv film.

Za dobar horor važno je da kamera više toga sakrije, te da se finalna slika jeze stvori u gledateljevom umu, a ne nužno i na filmskom platnu. Priča prati sedmeročlanu obitelj koja je autocestom kroz pustinju Novog Meksika krenula na godišnji odmor u Kaliforniju.

Jedno pogrešno skretanje dovest će ih u zamku koju su postavile nakaze iz zaboravljenog rudarskog gradića. Na prvi pogled «Brda imaju oči» klasični je horor, ali gledatelj mora dobro pogledati najavnu špicu filma, povezati je s radnjom i tek je onda slika potpuna.

Nećemo previše toga otkrivati – ipak tako složeni mozaik predstavlja snažnu antiratnu poruku, pa čak i kritiku recentne američke vanjske politike. Prilično ambiciozno za «jedan obični horor». 

OCJENA: vrlo dobar (****)