Zadnji takav sukob bio je između predsjednika i premijerke. Prijetili su si smjenama, častili se raznim imenima. Bilo je truba, orkestra, maestra…
Pročitajte i ovo
Utrka se zahuktava
ANKETA Za koga biste glasali da su danas izbori?
O Zokiju i Plenkiju
Dva glumca došla na Markov trg pa najavili "Tvrdu kohabitaciju": Glavne uloge imaju predsjednik i premijer
I onda idila. Ruka pomirenja. Znaju da ne mogu funkcionirati bez suradnje. Treba on nju, ali i ona njega. Ako ona nastavi napadati, on prijeti – past će ti rejting. A s druge strane, o njezinoj dobroj volji ovisi koliko će novca iz proračuna otići na Pantovčak. Tko sve može na Pantovčaku raditi, tko predsjedniku može biti savjetnik, kolike će njegovi suradnici imati plaće.
Sve je to jedna velika trgovina. Ti meni ovo, ja tebi ovo, jer ruka ruku mije. Sada je na redu dogovor oko veleposlanika. Iako i jedni i drugi govore kako nemaju svoje igrače, to ćemo još vidjeti kad se objelodane imena.
Pa onda kad misle da kamere nemaju mikrofon, međusobno se dobro zabavljaju. Čak i brinu kakvu će sliku stvoriti u javnosti. Kad misle da ih se ne čuje, pričaju otvoreno – ljudi vide onu drugu stranu, onu manje uštogljenu i ozbiljnu.
Pa tako premijerka kaže bivšem predsjedniku Mesiću: Nemoj samo pričati s njim, reći će da smo nas dvoje (pokazuje na Josipovića) opet bili hladni da je čak i glavu okrenuo od mene i samo s tobom razgovara. Predsjednik Josipović se na to od srca nasmijao.
U toj priči najbolje se zabavlja Stipe. Bivši predsjednik mudro balansira između dva brda. Ima on utakmica u nogama. Ipak je političar već 40 godina. I dok je prije premijerku nazivao Suzanom koja iskače iz paštete, sada je na to zaboravio. Kaže, pa to je bilo samo u kampanji. Ipak mu je bila protukandidatkinja. A danas, zna on zašto ne napada Jadranku. Ona odlučuje hoće li biti doživotni predsjednik, imati ured, vozača, ljetovati na Hvaru. A s druge strane, neće ni Ivu, ipak je ostavio pola njegovih ljudi na Pantovčaku, ali i zaposlio neke nove.
I tako to funkcionira godinama.
Pa kad se samo sjetimo prepucavanja Sanadera i Mesića. Kad su zajedno bili, gotovo pa najbolji prijatelji, a kad bi se udaljili, padale su pljuske. Taština je bila jača od svega. Svađali su se oko gospodarstva, Jasenovca i Bleiburga, a najveći fajt bi izbio kada se odlučivalo tko ide u Ameriku. Al' sve bi to brzo prošlo jer su znali da trebaju jedan drugoga. Sada kada više nisu na funkcijama, od njihove posljednje svađe prošlo je gotovo godinu dana, oni još uvijek ne razgovaraju.
I koji je zaključak?
Funkcije spajaju ljude. Znaju oni da ovise jedni o drugima. Odlučuju o većini istih stvari. Shvaćaju da tu nema ljubavi. I kada im pukne film i kada se posvađaju javno, ponekad to bude iskreno, al' ponekad je to samo predstava za javnost.
Odlična pomirbena formula koja uvijek upali je: tajni sastanak, tajna lokacija, tajna pomirba.
Tamo gdje se priča u četiri oka, tamo se zakopa sjekira.
Tamo se sve dogovori – daleko od očiju javnosti.
>> Vlada ne vidi novac pred nosom!!!
>> Jurica i Vejnović kao primjer drugima
>> Kad će Vlada popustiti pod pritiskom?
>> Kralj i lutke na koncu
>> Jeste li ikada upoznali vampira?
>> Tko radi, taj i griješi