Pola milijuna ljudi u Hrvatskoj ima neki oblik invaliditeta. Država od njih stvara socijalne slučajeve i ovisnike o tuđoj skrbi, umjesto da ih odgoji u korisne članove društva - kakvi oni doista i mogu biti.
Pročitajte i ovo
To je jasno iz priča s kojima se nitko od nas ne bi smio pomiriti, a ekipi Provjerenog ispričali su ih Tomislav, Jure i njihove obitelji.
Jure je stari poznanik gledatelja Provjerenog. Radi u velikoj trgovini, omiljeni je kolega, ali i uspješan plivač koji sudjeluje na svjetskim prvenstvima u svojoj kategoriji – osobama s Down sindromom.
Na svjetskom prvenstvu u Italiji prije samo mjesec dana osvojio je 8. mjesto u delfin i 9. mjesto u prsnom stilu plivanja. U Zadar se vratio jako sretan, a njegova majka Klaudija – na rubu depresije, nakon što je vidjela Jurine vršnjake iz cijelog svijeta.
>>Djeca spavaju na hodniku jer načelnik u vrtiću igra stolni tenis!
'Oni su svi obrazovani, svi čitaju, pišu, služe se mailovima, sami putuju, odlaze u društva, druže se, plešu. Plešu plesove klasične, plešu balet, dečki igraju nogomet, odlaze na utakmice s društvom. Oni imaju svoj ljubavni život i to me oduševilo', rekla je Klaudija.
Kad je došlo vrijeme za vrtić, Jure je naišao na zatvorena vrata. 'Odbili su me i rekli su mi doslovno – ne možete nam ništa', prisjeća se Klaudija.
Na kraju ga je upisala u specijalni vrtić i specijalnu školu, a tamo nije naučio niti čitati, iako je mogao. 'Nikada više neću dopustiti da mi netko podcijeni dijete na bilo koji način', odlučna je Klaudija.
Na drugoj strani Hrvatske, u Vinkovcima, raste dječak koji se nada da će jednog dana biti glazbenik. Sada je napokon odlučio, nakon što je svake godine mijenjao izbor – s TV voditelja, na glumca itd. Tomislav ide u 4. razred Osnovne škole Vladimira Nazora, a kraj njega, osim prijatelja iz razreda, na satu sjedi i asistent u nastavi Antun.
'Treba uzeti olovku, treba našiljiti olovku, promijeniti knjigu, otići na WC, što ne može. Onda smo prve godine bili pola godine u školi, žena i ja po dva sata. Jer nema tko, ne može učiteljica njega. Ako bi morao dva puta otići na WC, ona bi izgubila cijeli sat', priča Ivan, Tomislavov otac.
Asistent u nastavi stoji nekoliko desetaka tisuća kuna na godinu, a novac za to moraju zajedno smisliti roditelji i škola.
Kako su se Tomislavovi snašli, doznajte u prilogu Provjerenog.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
