Anina osmogodišnja nećakinja nažalost nikada neće upoznati svoju tetu Anu. ''Jako mi je žao što je nisam upoznala. Sve bih dala da je jedan dan mogu vidjeti i ona će uvijek biti tu uz nas'', kazala je Anina nećakinja Marija Leto. Ana je bila predivna kći i sestra, ali, nažalost, leukemija joj nije dopustila da postane i najbolja teta na svijetu Mariji, Ani i Anti.
''Kad mi je jučer Marija rekla da sve zna o teti Ani jer mi često o njoj pričamo, ali jedino ne zna koja joj je omiljena boja. To me baš rastužilo jer vidite koliko je velika praznina ostala u životu i koliko bi život bio bogatiji da je ona u njemu sada'', kazala je Anina sestra Gordana Leto.
Uspomene i ljubav prema Ani nikada neće izblijedjeti, pogotovo u naselju u kojem je provela djetinjstvo. ''Ja nju osjećam. Evo i tu u Trnskom, znam koliko je voljela Trnsko, Park mladenaca gdje su odlazili, skrivali se, prve štetočine koje su radili, to je sve bilo u Parku mladenaca. Jednostavno se osjeća da je ona uvijek prisutna, uvijek nekako pomogne. I kad je potrebno, uvijek mi pomogne'', prisjetila se Anina majka Marija Rukavina.
No svaki odlazak Ani i danas je jednako bolan. Vrijeme ne liječi rane. ''Ne mogu reći, ti dani su jako teški. Svjestan si da se to dogodilo, ali jako je to teško. Teško je objasniti riječima kako se čovjek osjeća. Kad sam obavila Mirogoj, bili smo svi gore… Kiša je jako jako padala, vratila sam se doma i navečer sam tako tužno sjedila, ali su stizali pozivi od dragih dobrih ljudi koji su me podsjetili da svi znaju da se to danas dogodilo. Ali morate živjeti dalje, zbog njih'', rekla je Anina majka.
Ana je silno voljela život i nikada nije gubila vrijeme. Jako je voljela putovanja, a na posljednje, u Veneciju, otišla je sa sestrom. ''To je ona meni poklonila za rođendan - to putovanje. I zapravo se njoj bolest tad već vratila, ali nismo mi to još službeno znali, ali ja sam vidjela… Budući da je ona uvijek bila puna duha i uvijek je htjela sve obići i sve vidjeti. Ja sam tad, po njezinom umoru, zaključila da to nije dobro, da ne ide na dobro'', priznala je Anina sestra.
Anin liječnik Mirando Mrsić istaknuo je da se Ana cijeli život konfrontirala s problemima. ''Ana je bila realna. Znala je o čemu se radi i nije željela da joj farbamo u neke ružičaste boje. Cijeli život se konfrontirala s problemima i te je probleme rješavala. Ona je i ovu dijagnozu prihvatila kao nešto, još jedan izazov u svom životu koji treba savladati zajedno s nama i tako smo se postavili od početka. Od kemoterapije do same transplantacije, gdje smo išli s vlastitom transplantacijom'', rekao je Mrsić.
Ddoa je da nisu uspjeli dobiti to da bolest ode u remisiju, krenuli su u pretraživanje izvan obitelji u svjetskom registru. ''Nažalost, zbog same bolesti, nije dočekala tu mogućnost'', kazao je Mrsić. Da je velik borac, Ana je dokazivala gdje god je stigla, pa i s loptom. Obožavala je sve sportove, ali najveća ljubav joj je bio rukomet, koji je počela igrati u petom razredu s prijateljicom Natašom.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
''Možete vidjeti našu školu koja je povezana sa sportskom dvoranom i u toj dvorani je jedno vrijeme trenirao i Dražen Petrović. Mi smo bile toliko lude za tim sportom, bilo kojim, mi smo bježale pod velikim odmorom i trčale u dvoranu samo da vidimo Dražena jer smo bile opčinjene njime'', prisjetila se Nataša Filipec.
Kazala je da je Ana bila najdivnija prijateljica. ''Baš najdivnija. Još uvijek mi jako fali makar je prošlo 15 godina. Kad se dogodi neki sportski događaj i uspjeh bilo kojeg našeg sportaša, jedino bi ona to znala razumjeti na taj način i to mi je uvijek teško, ali sam izuzetno ponosna na ono što je napravila. Jer to je mogla samo ona napraviti'', zaključila je Filipec.
Telefonska linija kojom možete podržati rad Zaklade Ana Rukavina otvorena je od 1. 12. do 31. 12. Pozivom na broj 060 9000 donirate 5 kuna kako biste podržali plemenitu akciju i rad Zaklade.
