"Sanjam...": Ovako počinje govor koji je prije 55 godina promijenio Ameriku i impresionirao Kennedyja

King ju je izgovorio kolovoza 1963. sa stuba Lincolnova spomenika ispred 250 tisuća sudionika Marša za Washington, prekretnice u borbi američkog pokreta za građanska prava.

Pročitajte i ovo Godina promjena Pola stoljeća od revolucionarne 1968.: Bila je to godina demonstracija, protesta i pobuna NAKON POLA STOLJEĆA Napokon objavljena snimka jednog od najvažnijih govora u povijesti

Nije, međutim, krenulo dobro ili barem ne onako kako se King nadao. Bilo je to naporno popodne; iako iscrpljeno nesnosnom vrućinom, nepregledno mnoštvo ispred Lincoln Memoriala bilo je spremno za retorički adrenalin, za iskonsku poeziju.

Kingova je zadaća bila da govor iz običnog pretvori u historijski, iz svjetovnog u posvećeni. Pred sobom je imao najveću publiku u životu. Televizijske kamere prenosile su njegove riječi u američke domove, predsjednik Kennedy ga je slušao iz Bijele kuće, a propovjednik se mučio s tekstom koji je imao nekoliko verzija i na čijem je oblikovanju radilo previše ruku u danima prije skupa.

Masa nije odgovarala na poruke i činilo se da je King na rubu toga da propusti povijesnu šansu.

Tada je čuo sugestiju jedne od svojih suradnica, gospel pjevačice Mahalie Jackson: "Ispričaj im o snu, Martine".

Sanjam

King se tada odmaknuo od relativno nenadahnutog, unaprijed sastavljenog govora i krenuo u improvizaciju, izgovorivši riječi koje su postale važne za američku naciju kao i one Abrahama Lincolna, ispred čijeg je spomenika stajao, i Thomasa Jeffersona, čiji mu je grob bio u daljini s desne strane.

'Sanjam... da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po osobnosti'.

O svom će snu King govoriti šest minuta, a riječi 'I have a dream' ponovio je osam puta.

Milijuni Amerikanaca bili su fascinirani.

Govor koji se iz slabog starta pretvorio u remek-djelo retorike bit će 1999. u jednoj anketi izglasan za najbolji govor u američkoj povijesti.

'Sanjam...' nije bilo jedino što je King kazao u govoru koji je ukupno trajao 17 minuta.

Pozvao je na završetak rasizma u Americi, tražio je nenasilnu promjenu, pozvao na jednakost i jednaka prava za sve. Pozivao se u njemu na američki ustav, Deklaraciju o neovisnosti, Proglas o emancipaciji kojim je sto godina ranije ukinuto ropostvo, na slavni govor Abrahama Lincolna kod Gettysburga, i na Bibliju.

Bilo je to prvi put da je američka javnost zahvaljujući prijenosu na sve tri nacionalne televizije mogla čuti koliko su opravdani i pravedni zahtjevi afroameričke zajednice.

Izlizana fraza?

Organizatori Marša na Washington za radna mjesta i slobodu toliko su bili zaokupljeni logističkim pripremama za taj događaj, jedan od najvećih skupova za ljudska prava u američkoj povijesti, i ponajviše brigom da sve prođe mirno, da im je pisanje govora bilo posve u drugom planu.

Kako je rekao jedan od njegovih savjetnika, King je imao nekoliko skica, ali 12 sati prije govora još uvijek nije znao što će točno reći.

Frazu 'sanjam...' King je koristio i ranije, pa i na jednom skupu u Detroitu dva mjeseca prije.

Jedan savjetnik nagovarao ga je da je ovaj put ne upotrijebi, jer je 'klišej' nevrijedan važnog događaja koji će se prenositi na nacionalnoj televiziji.

Prokleto dobar

Govor su u danima nakon marša pratili hvalospjevi. New York Times je napisao da će proći mnogo vremena prije nego što Washington zaboravi melodičan i melankoličan glas svećenika Martina Luthera Kinga koji pred nepreglednim mnoštvom ispovijeda svoje snove.

Washington Post je tvrdio da se radi o govoru koji se uzdigao iznad vještine govorništva, a Los Angeles Times pisao o nenadmašnoj elokvenciji vrhunskog oratora koji je posramio zagovornike segregacije.

'Prokleto je dobar', kazao je John F. Kennedy koji je događaj pratio na televiziji u Bijeloj kući.

Osim što je bio impresioniran onim što je King izgovorio, govor je bio uspjeh za Kennedyjevu administraciju, koja je zagovarala i borila se za jednakost u građanskim pravima i strahovala da će im eventualni neuspjeh Marša na Washington oduzeti zamah.

Kennedy je posebno bio zabrinut zbog mogućih nereda kakvi su do tada pratili slična okupljanja. Uz brojne policijske snage, Pentagon je imao i 19 tisuća vojnika raspoređenih u predgrađima, a sve bolnice otkazale su planirane operacije.

Skup je, međutim, bio trijumf mira. Od 250 tisuća ljudi u Washingtonu toga dana nitko nije uhićen ni za najmanji prekršaj, a policiji su najveću brigu predstavljali 'lunch' paketi koji su se pokvarili na vrućini.

Godinu poslije slavnog govora Martin Luther King dobio je Nobelovu nagradu za mir, tada kao najmlađi laureat u povijesti.

Novčane nagrade odrekao se u korist pokreta za građanska prava.

Iako je ogroman napredak postignut, njegov se san još nije pretvorio u stvarnost. Većina i danas smatra da treba učiniti još više kako ljudi u Americi 'ne bi bili vrednovani prema boji kože, nego prema karakteru'.

Martin Luther King dao je glas, srce i život za građanska prava

Martin Luther King sanjao je da će mu djecu vrednovati po njihovoj osobnosti, a ne boji kože. Bio je ikona građanskih prava, borac, čovjek koji je donio nadu milijunima Amerikanaca i naposljetku dao život za taj cilj. U srijedu se obilježava 50. godišnjica njegova ubojstva.

King je rođen 15. siječnja 1929. u Atlanti. Majka mu je bila učiteljica, otac propovjednik. Odgajan je u vjerskom duhu. "Crkva mi je uvijek bila drugi dom. Otkad me pamćenje služi, bio sam u ondje svake nedjelje", rekao je.

Postao je baptistički svećenik u Montgomeryju, u državi Alabami, a 1953. oženio se dugogodišnjom djevojkom Corettom Scott Williams. Imali su četvero djece.

U borbu za građanska prava kreće 1955. nakon što je aktivistica Rosa Parks u Montgomeryju sjela u prednji dio autobusa rezerviran za bijelce i odbila ga napustiti. Po tadašnjim segregacijskim zakonima, crnci su morali sjediti otraga.

Rosa Parks je uhićena, a King je poveo prosvjede koji su uslijedili.

Godinu poslije američki je Vrhovni sud presudio da je u gradskom prijevozu razdvajanje po boji kože protuustavno.

King je stekao ugled diljem nacije i zahvaljujući svojoj elokventnosti uspio je prosvjede proširiti u mnoge dijelove SAD-a.

U kolovozu 1963. očarao je zemlju govorom pred 250 tisuća sudionika Marša na Washington. "Sanjam... da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po osobnosti", rekao je.

Predsjednik John F. Kennedy već je bio predložio zakon o rasnoj jednakosti, ali ga nije mogao progurati u Kongresu. To će nešto više od pola godine nakon Kennedyjeva ubojstva u Dallasu uspjeti njegovu nasljedniku Lyndonu Johnsonu.

King je krajem 1964. dobio Nobelovu nagradu za mir, ali njegova borba bila je daleko od završetka. Rasna jednakost postojala je samo na papiru.

Već iduće godine izbili su veliki prosvjedni marševi u Selmi, također u Alabami. King je ponovo bio na njihovu čelu. Iako je policija učinila sve da ih zaustavi, prosvjedi su znatno pripomogli da se ubrzo nakon toga usvoji zakon o jednakom pravu glasa.

Martin Luther King prijetnje smrću dobivao je često. Uvečer 4. travnja 1968. bio je u Memphisu kako bi podržao štrajk tamošnjih sanitarnih radnika.

Ubio ga je rasist James Earl Ray kada je iz svoje motelske sobe izašao na balkon kako bi popričao s prijateljima koji su bili ispod na parkiralištu. Bilo mu je 39 godina. (Hina)