Nakon što je ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek najavio svoju ostavku, Daniel Rafaelić ju je prošlog tjedna i službeno podnio. Mjesto ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra tako je ostalo prazno nakon što ga je dvije godine okupirao Rafaelić.
Pročitajte i ovo
Razlog ostavke stalne su trzavice s većinom članova Audiovizualnog vijeća HAVC-a koji su se protivili novom Zakonu o filmu i novonametnutoj disciplini u financiranju projekata.
Hrvoje Hribar bio je ravnatelj HAVC-a u mandatu prije Rafaelića i njegovo je predsjedovanje bilo obilježeno skandalima, otvorenim svađama s filmašima i političarima te salvom kritika koje su se slijevale na račun njegove uprave.
Daniel Rafaelić svoje je mjesto ravnatelja preuzeo na mnogo mirniji način, a prvi mu je potez bio donošenje Zakona o audiovizualnim djelatnostima, poznatijeg kao Zakon o filmu, koji je među filmaše unio nemir.
Najveća neslaganja s članovima Audiovizualnog vijeća ticala su se iznosa novčanih sredstava za snimanje filmova. Rafaelić je smanjio broj financiranih filmova s deset na pet godišnje, dok su članovi AV vijeća očekivali iste iznose kao i za vrijeme Hribara.
Rafaelić je u intervjuu za Nacional objasnio kako je ostavku podnio jer nije mogao gledati grabež sredstava između filmaša. Osobit kamen spoticanja bio je i zahtjev da se novac namijenjen razvoju filmskih festivala, stranih kooprodukcija itd., pretoči u budžet za snimanje domaćih filmova.
"Kolju se na najružnije načine i taj nedostatak empatije prema drugome, tu želju da onaj drugi i svi propadnu ako ti nisi dobio novac na natječaju bilo je vrlo, vrlo ružno gledati. Ljudi su to koji uživaju u mraku kaosa, blatu odnosa i zadahu poslovne hrđe", rekao je Rafaelić na temu grabeža za financijskim sredstvima među hrvatskim filmašima.
Svojim uspjehom smatra što je HAVC transformirao iz posrnule institucije sa milijunskim dugovima do potpuno čistih računa i stabilnosti.
"Tvrdim da nemamo dovoljno novca za deset filmova, To je brojka kojoj trebamo težiti, jer je važno da ljudi rade posao za koji su stručni i obrazovani, ali ne možemo i ne smijemo frizirati stanje. Moje osnovno pitanje kao ravnatelja bilo je hoćemo li oštetiti našu budućnost zbog sadašnjosti ili ćemo prihvatiti realitet?", zaključio je Rafaelić na pitanje smanjenja broja godišnje snimljenih i financiranih filmova.
