Samozapaljivanjem 26-godišnjeg Tunižanina Mohameda Bouazizija, 17.12. 2010. počela je pobuna običnih građana pogođenih posljedicama loših državnih politika, protiv moćne elite. Mladi Bouazizi živio je skromnim životom u tuniskom gradu Sidi Bouzid. Bio je prosječan građanin, baš kao i većina onih koji su ove godine, diljem svijeta, tražili i još uvijek traže promjenu cjelokupnog društvenog sustava.
Kasnije tog popodneva, užasnuti viješću o samozapaljivanju sugrađana kojeg je maltretirala policija, ostali stanovnici Sidi Bouzida, izašli su na prosvjed protiv Vlade koja je ne samo odobravala već i poticala takav tretman policije prema građanima. Vijest o ovom prosvjedu proširila se svijetom zahvaljujući jednoj arapskoj televiziji i internetu, a to je rezultiralo prosvjedima u drugim gradovima Tunisa.
Bouazizi je u bolnici podlegao ranama 4. siječnja. To je još više razljutilo Tunižane i na ulice ih je izašlo više nego ikada prije. Uskoro je 74-godišnji predsjednik policijske države Zin al-Abidin Ben Ali odstupio s vlasti na kojoj je bio 23 godine, što je bio dokaz da su promjene u arapskim zemljama moguće. Počeo je 'domino efekt'.
>> Tisuće Tunižana traži ostavku predsjednika Ben Alija
>> U Tunisu ubijeno najmanje 78 osoba
I Egipćani su imali svog Bouazizija, sudbinu mladića koja je potaknula borbu za korjenite promjene u državi. 28-godišnji Khaled Said snimao je egipatske policajce kako prodaju drogu i primaju mito, nakon čega su ga pretukli na smrt. Inspiriran njegovom pričom, Wael Ghonim na Facebook je postavio stranicu: 'Svi smo mi Khaled Said.' Uskoro je, točnije 25. siječnja na trgu Tahrir počeo masovan prosvjed 'dan revolucije protiv mučenja, siromaštva, korupcije i bijesa'.
>> Prosvjednici ispred palače: 'Dolje, dolje, Mubarak'
Nasilan odgovor Vlade koja je na prosvjednike poslala policiju i vojsku nije iznenadio nikoga. Tijekom prosvjeda u Egiptu ubijeno je nekoliko stotina ljudi. Budući da su prosvjedi bili organizirani i na njih se pozivalo preko društvenih mreža, stanovnicima je uskoro zabranjen i onemogućen pristup internetu. Bez obzira na to, tijekom prva tri tjedna u Egiptu je prosvjedovalo 4,5 milijuna stanovnika, a Google im je omogućio Twitter bez interneta. Ubrzo je pao i njihov predsjednik Hosni Mubarak koji je, kako kažu Egipćani, zemlju doveo u siromaštvo, očaj, korupciju i represiju. Ali, ni nakon nedavno održanih izbora, Egipćani još nisu zadovoljni politikom svoje zemlje. Krvavi prosvjedi se nastavljaju.
>> U sukobima u Kairu troje mrtvih i 257 ozlijeđenih
Prosvjedi su se proljetos iz Tunisa i Egipta proširili na Jordan, Bahrein, Maroko, Jemen, Alžir, te dvije snažno utvrđene policijske države – Libiju i Siriju. Stanovnici arapskih zemalja bili su frustrirani načinom na koji su njihove vođe ostajale na vlasti - dugogodišnjim diktatorima koji su izbore organizirali samo kao paravan demokracije, a njihovi rezultati već su u startu bili namješteni.
Na proljeće, prosvjedi su zahvatili i Europu. Moto im je bio: 'Nismo roba u rukama političara i bankara!' Stanovnicima zapadnih zemalja bilo je dosta nezaposlenosti i ekonomije koja građane gura u siromaštvo, a države u propast. U Španjolskoj je u prosvjedu nazvanom Indignados (pobješnjeli) prosvjedovalo šest milijuna ljudi. Desetak dana nakon što su počeli prosvjedi u Španjolskoj, na noge se digla i Grčka.
>> Deseci tisuća prosvjeduju u Madridu
>> Španjolci i dalje na ulicama: 'Dosta je, neka prestanu lagati!'
>> VIDEO: Eksplozije, suzavac i palež u novom prosvjedu u Grčkoj
Ubrzo su prosvjedovati počeli i Izraelci u Tel Avivu. Tražili su priliku za bolje poslove, niže troškove života, bunili se protiv korumpiranih političara te bogaćenje isključivo bogatih. Političari su s ulica poručili: 'Ljudi traže društvenu pravdu!'
>> Nakon prosvjeda 250.000 ljudi, Netanyahu otvoren za zahtjeve
Kako se ljeto privodilo kraju i ulice Londona bile su sve glasnije. A od kada je policija u kolovozu ubila mladog crnca, prosvjede su organizirali gradovi u cijeloj zemlji. Britance je ljutilo siromaštvo, nezaposlenost, nejednakost kao i pretjerano agresivno ponašanje snaga reda. U sukobima između policije i prosvjednika pale su i ljudske žrtve. I britanska je vlast, kao i bivša egipatska, ozbiljno razmišljala o zabrani pristupa društvenim mrežama.
>> Neredi u Engleskoj eskalirali, proširili se i na Birmingham!
>> Neredi se proširili i na treći grad, Cameron prekida odmor
Ljeto je bilo živo i u Sjedinjenim Američkim Državama. Razočarani zbog sporog izlaženja iz krize, umorni od čekanja da se političari dogovore kako riješiti teške ekonomske probleme zemlje, stanovnici svih većih gradova SAD-a organizirali su prosvjede pod nazivom 'Occupy'. Prosvjedovali su danonoćno na trgovima svojih gradova, sve dok ih policija pod izgovorom kršenja javnog reda i mira nije počela evakuirati s ulica u kojima su prosvjedovali.
>> U New Yorku uhićeni prosvjednici protiv Wall Sreeta
>> Prosvjedi na Wall Streetu ušli u četvrti tjedan
Veliki prosvjed – pokret počeo je 'okupiranjem' Wall Streeta. Ni ovi prosvjednici, kao ni u arapskim zemljama, nisu imali vođu, ali imali su cilj. Željeli su promjene u ekonomiji i prekidanje politike vođene korupcijom.
Prosvjedi kojima se tražila promjena vlasti u Siriji pretvorili su se u građanski rat, a ondje se već mjesecima bilježi sve više mrtvih.
>> Četiri tisuće ljudi poginulo u Siriji
Prosvjeduju i Rusi. Nakon posljednjih parlamentarnih izbora, održanih 4. prosinca, stanovnici Rusije nezadovoljni su načinom na koji su izbori provedeni. Prosvjeduju protiv korupcije te nedostatka slobode i demokracije.
>> Deseci tisuća ljudi Putinu i Medvedevu: 'Dečki, vrijeme je da odete!'
Prosvjednici koji su obilježili ovu godinu većinom su pripadnici brojčano sve manje srednje klase i visoko obrazovani. Traže novi društveni ugovor, a smatraju da su politički sistemi i ekonomije njihovih zemalja postale disfunkcionalne i koruptivne organizirane na način da favoriziraju bogate i moćne. 2011. godina počela je s prosvjedima, a s njima i završava.