Najbrutalnija svjedočanstva: Život pun zabrana i bičevanja

Kad je u listopadu 2012. godine ranjena djevojčica Malala Yousufzai, već je bila dobro poznata pakistanskoj javnosti. Nakon toga, priliku da je čuje dobio je cijeli svijet. Atentat je na nju i izvršen jer se u Pakistanu borila za pravo na obrazovanje.

Pročitajte i ovo sindikalne akcije Škola tek počela, a prosvjetari prijete prosvjedima, nezadovoljni koeficijentom, položajem: "Kao da u politiku ulaze loši đaci, koji se onda osvećuju" I roditelji vrše pritisak Superodlikaši postali problem, stvaraju pritisak na srednje škole: "Profesori su popuštali učenicima koji su to pričali..."

Svoje djetinjstvo u dolini Svat koju je nakon teškog ranjavanja napustila do daljnjega, opisala je u nedavno objavljenoj knjizi 'Ja sam Malala'. Kroz oči djevojčice neutaživo gladne znanja dokumentirana je konstantna tortura stanovništva pod čizmom tamošnjih talibana, točnije TNSM-a (Tehrik-e-Nifaz-e-Shariat-e-Mohammadi,) tj. pokreta za uvođenje zakona Muhamedovog.

'Fazlullah je počeo organizirati šure, vrstu lokalnog suda', piše Malala u knjizi o tadašnjem vođi TNSM-a. 'Kazne proizašle iz njegovih šura uključivale su javna bičevanja, što je za nas bila potpuna novost. Ocu je jedan prijatelj ispričao kako je vidio javno bičevanje trojice muškaraca nakon što su na šuri proglašeni krivima za otmicu dviju žena', stoji u knjizi u kojoj je, između ostalih, priložena i fotografija javnog bičevanja.

Talibani: Sigurno ćemo ubiti Malalu!

Još su 2007. svjetske novinske agencije prenijele informaciju kojoj je svjedočila i Malala živeći u Svatu: 'Njegovi (op.a. Fazlullahovi) ljudi spriječili su liječnike da cijepe djecu protiv dječje paralize, tvrdeći da je cjepivo američka urota čiji je cilj da naše muslimanske žene postanu neplodne kako bi stanovnici Svata izumrli.'

Nakon što su zabranili sve što im je palo napamet, od televizora preko glazbe, do CD-a, djeci je, barem su tako mislili, preostala još igra. Međutim, i na tu je dječju radost 'pala' zabrana. 'Činilo se da talibani ne žele da se bilo čime bavimo. Čak su zabranili jednu od naših omiljenih društvenih igara koja se zvala carrom i sastojala se od bacanja žetona po drvenoj ploči', piše Malala.

Godinama se za prevlast na području Svata s talibanima bori pakistanska vojska. Dijelovi tog područja malo su u rukama jedne, malo druge strane. 2009., tijekom događanja u Svatu koje je opisala Malala, TNSM dobiva jaču inačicu - TTP. 'Otprilike tjedan dana nakon bitke za Svat, 40 talibanskih vođa iz cijele naše pokrajine sastalo se u južnom Vaziristanu kako bi objavili rat Pakistanu. Dogovorili su da osnuju ujedinjenu frontu pod nazivom TTP - Tehrik-i-Taliban-Pakistan (Pakistanske talibani) i tvrdili da imaju ukupno 40.000 boraca. (...) Talibani se nisu okomili samo na političare i policiji, nego i na ljude koji nisu slijedili perdu, koji su imali krivu duljinu brade ili nosii krivu vrstu tradicionalne nošnje.'

Obrazovanje, posebno djevojčica, bio im je trn u oku. 'Naša je škola bila utočište od užasa koji su se zbivali vani. Sve druge djevojčice iz mog razreda htjele su postati liječnice, ali ja sam odlučila da želim biti izumiteljica i kreirati antitalibanski stroj koji će ih sve nanjušiti i uništiti im oružje. (...) Uništavanje škola se nastavilo. U noći 7. listopada 2008. čuli smo niz eksplozija u daljini. Ujutro smo doznali da su maskirani militanti ušli u internatsku školu za djevojčice u selu Sangota i u koledže Excelsior za dječake te ih digli u zrak pomoću eksplozivnih naprava kućne izrade', napisala je Malala o školama koje su prema njenim riječima, tada zajedno imale oko 3.000 polaznika.

Malala i njezin otac, vlasnik jedne škole u gradu Mingora, bili su glasni zagovornici obrazovanja kako dječaka, tako i djevojčica. A zbog toga se, kako su pokazali događaji koji su uslijedili', od TTP-a 'dobiva' metak. Vraćajući se iz škole, autobus u kojem je bila sa svojim kolegicama, zaustavila je skupina muškaraca. Jedan je ušao u vozilo i više hitaca ispalio u Malalu i njezine dvije prijateljice.

'Nadam se da možemo pomoći 57 milijuna djece, koje ne žele iPhone ili čokoladu nego olovku i knjigu'

'Muškarac je nosio tradicionalnu vunenu kapu i rubac preko nosa i usta, kao da ima gripu. Izgledao je kao student. Potom je skočio na stražnja vrata autobusa i nadvio se nad nas. 'Tko je Malala?', pitao je. Nitko ništa nije rekao, ali nekoliko djevojčica pogledalo je prema meni. Ja jedina nisam imala prekriveno lice. Zatim je podigao crni pištolj, za koji sam kasnije saznala da je marke Colt 45. Nekoliko djevojčica počelo je vrištati. Moniba mi je poslije rekla da sam joj stisnula ruku. Moje prijateljice su mi rekle da je ispalio tri metka, jedan za drugim. Prvi mi je prošao kroz lijevu očnu duplju i izašao pod desnim ramenom. Pala sam naprijed, na Monibu, dok mi je krv curila iz lijevog uha. Shazia je vrištala. U nju je pucao dvaput, jednim metkom u desno rame a drugim u lijevi ručni zglob. Posljednji metak završio je u desnoj nadlaktici Kainat Riaz', napisala je Malala.

Nakon ranjavanja, najpoznatija pakistanska djevojčica liječena je u britanskoj bolnici u Birminghamu i glasnije nego ikad zalaže se za obrazovanje dostupno svima.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook