Nakon poraza na izborima, Zoran Milanović podnosi ostavku čime počinje još jedna unutarstranačka kampanja za novog predsjednika SDP-a. Dvojica najozbiljnijih (ili barem javnosti najpoznatijih) kandidata, Ranko Ostojić i Tonino Picula, retorički su antipodi, moglo bi se reći - sušte suprotnosti.
Ranko Ostojić, s jedne strane, nastavak je političke retorike na kakvu nas je navikao Zoran Milanović, a Tonino Picula, s druge strane, pak donosi jedan mirniji, staloženiji ton političkoj komunikaciji, manje konfliktan, manje agresivan, ali i manje strastven, pomalo blijed pa čak i dosadan.
U Zagrebu
UZNEMIRUJUĆE Policija objavila fotografije mrtvih osoba: Traže pomoć građana pri identifikaciji
OČEVID U TIJEKU
Poginuo motociklist, cesta zatvorena za promet
POZNATI DETALJI
Trump otkrio što mu je prva dama rekla nakon pucnjave
Po kojim izjavama, po kojim riječima javnost pamti Tonina Piculu? Tko je zapravo on? Jedan umjeren političar koji dostojanstveno, razumno i smireno predstavlja Hrvatsku u Europskoj Uniji.
A tko je Ranko Ostojić?
Čovjek koji je postao hit kada je ušao u autobus s migrantima i rekao, "Selam Alejkum, my name is Ranko". Ranko koji je, tijekom nedavnog gostovanja u Dnevniku Nove TV, vrlo jasno i koncizno odgovarao na pitanja, odlučno i samouvjereno reagirao na kritike (primjerice na kritiku kako je i on kao dio uskog Milanovićeva tima pridonio lošem rezultatu SDP-a na izborima), retorički vješto neutralizirao negativne opaske pa ih čak uspio djelomično pretvoriti u pozitivne (broj osvojenih mandata SDP-a banalizira govoreći o tome kao „igranju brojkama“) i sve to čini bez zamuckivanja, zastajkivanja i oklijevanja.
Politički mudro, a retorički vrlo taktično govori o mogućim protukandidatima bez konfliktne, svađalačke manire svojstvene Zoranu Milanoviću. No, to ne znači da Ranko Ostojić ne posjeduje taj „ulični“, „frajerski“ rječnik (koji su članovi SDP-a nekoliko puta izabrali kao preferirani način komunikacije).
Dovoljno je sjetiti se obračuna Ranka Ostojića s glasnogovornikom Mosta ili poruke koju je uputio Boži Petrovu: "Ako imaš muda, dođi na sučeljavanje". Međutim, čini se kako Ranko Ostojić bira svoje bitke, bira trenutke u kojima se valja obračunati oštrim riječima, kolokvijalnim izrazima i žargonom. U antičkoj retorici, jedan od ključnih elemenata jest upravo kairos, odnosno procjena trenutka, analiza situacije i odabir prave strategije, primjerenog stila koji će se upotrijebiti, baš u tom trenutku, baš toj publici u razgovoru na baš tu temu.
S druge strane, Tonino Picula je govornik odmjerenih riječi, promišljenih pa čak i naučenih fraza kojima se želi istaknuti kao najbolji kandidat za novog predsjednika stranke. Glavni argument kojim „ulazi u političku utakmicu“ je „moderna europska socijaldemokracija“ kakvu on predstavlja, kojim će vratiti marginalizirane i izbačene članove stranke i „vratiti povjerenje birača“.
Dakle, sve što se od njega u novije vrijeme moglo čuti jesu klišeji koji su se i kod Zlatka Komadine pokazali kao nedovoljni. Uvesti promjene, vratiti povjerenje, demokratičnost, a sve to izrečeno jednom uspavljujućom govornom izvedbom koja se pogrešno tumači kao uvijek pozitivnom jer je „staložena“ i „smirena“.
Kada treba birače motivirati, „probuditi“ tada govornik i izvedbeno treba pokazati strast, entuzijazam, energiju.
Biti vješt u retorici nipošto ne znači slijediti neka univerzalna pravila ili recept koji će se primjenjivati stalno i svuda već baratati čitavim spektrom argumentacijskih taktika, izvedbenih stilova i strategija te znati dobro procijeniti kada ih i kako primjereno koristiti.
Naravno, i uvijek ih prilagoditi vlastitoj osobnosti jer se „fejkere“ lako i brzo razotkrije.
Ranko Ostojić izgradio je retorički imidž „fajtera“, a Tonino Picula imidž uglađenog gospodina. Međutim, obojica trebaju pokazati kako mogu dobro funkcionirati i u zamijenjenim ulogama jer novog predsjednika SDP-a zasigurno očekuju situacije kada će biti potrebno dobro plivati i u mirnim, ali i uzburkanim političkim vodama.
I upravo se u tome ogleda retorička vještina dobrog političara.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.