Oko prve heavy metal pjesme u diskografskoj povijest, odnosno skladbe čiji je riff, tempo, atmosfera ili tekst začeo ono što danas znamo kao heavy metal, još nije postignut konsenzus. Koplja se lome oko 'Helter Skelter' Beatlesa, 'In-A-Gada-Da-Vida' Iron Butterflyja, 'Born to Be Wild' Steppenwolfa i 'Summertime Blues' grupe Blue Cheer.
Pročitajte i ovo
No oko jedne stvari spora nema - prvi istinski heavy metal album, nakon kojega je procvjetala hard rock scena sedamdesetih, razvio se novi val heavy metala osamdesetih i koji je izravan 'krivac' za sve moguće hibridne pravce žestoke glazbe u devedesetima, bio je 'Black Sabbath', debitantsko studijsko ostvarenje istoimene grupe iz Birminghama.
Na petak 13. u siječnju 1970. album 'Black Sabbath' objavljen je pod etiketom Vertigo, a svih sedam epohalnih rock himni snimljeno je za samo jedan dan u prosincu 1969. godine, iako je kasnije gitarist Tony Iommi priznao da je bend platio puna dva dana studija. Na dan kada je album ugledao svjetlo dana i u eter pušten najavni singl 'Evil Woman', grupa Black Sabbath spakirala je kofere i otišla u Švicarsku gdje su imali zakazan koncert za samo 20 funti.
Samo nekoliko godina ranije stvari nisu izgledale kao da će cijela priča završiti osnivanjem jednog od najvećih rock bendova u povijesti. Naime, Johna Osbournea, kasnije poznatoga kao Ozzy, neprestalno je maltretirao kvartovski nasilnik Tony Iommi, dok je budući basist Terrence 'Geezer' Butler bio gradski lutalica koji se amaterski bavio crnom magijom. Osborune, Iommi, Butler i bubnjar Bill Ward svirali su u različitim birminghamskim bendovima, a kad su se konačno 1967. godine okupili na istom mjestu prozvali su se Polka Tulk, što se pretvorilo u Earth Blues Company, a potom samo u Earth. Budući da je grupa istog imena već postojala, konačan odabir imena pao je na Black Sabbath, prema filmu Borisa Karloffa iz 1935. godine.
Priča oko njihova znamenitog prvijenca počela je katastrofom - gitarist Tony Iommi ostao je bez vrhova prstiju na desnoj šaci pri nesreći u tvornici u kojoj je radio. Umjesto da mu karijera gitariste već tada završi, Iommi je izradio plastične kalupe i nalijepio ih na osakaćene prste. No, i tada je sviranje gitare za njega bilo iznimno bolno, pa je odlučio olabaviti žice kako bi ih bilo lakše trzati. Na taj je način nastao prepoznatljiv, dubok, težak i mračan zvuk kakvoga Sabbathi njeguju do danas, a koji je u to vrijeme zvučao nestvarno i zlokobno, kao da dolazi ravno iz pakla.
Za tekstove na albumu 'Black Sabbath' bio je zadužen Geezer Butler, koji je shodno svojih hobijima najviše pisao o mračnim kultovima, crnoj magiji, sotonizmu, ratovima i svim ostalim 'veselim' temama zbog koji su do danas Black Sabbath ostali trn u oku i uhu mnogim kršćanskim i moralnim puritancima. Naslovna pjesma 'Black Sabbath' nastala je nakon što je Butler probudivši se iz snomorice ugledao prikazu u crnom, 'Behind the Wall of Sleep' napisana je pod utjecajem istoimene novele H. P. Lovecrafta, a 'The Wizard' je inspirirana likom Gandalfa iz 'Gospodara prstenova'. 'Warning' i 'Evil Woman' su obrade manje poznatih blues skladbi, a najviše objeda izazvala je pjesma 'N.I.B'. Naime, dio tiska je tvrdio da su stihovi napisani iz Sotoninog 'kuta gledanja', dok je Butler govorio da je stvar posvećena kozjoj bradici Billa Warda (u tadašnjem engleskom uličnom slengu - 'pin-nib').
Omot albuma 'Black Sabbath' prikazuje staru vodenicu na rijeci Temzi, ispred koje stoji tmurna ženska osoba u crnom. Na naslovnici se još vidi i crna mačka sa zelenim očima, dok je na stražnjoj strani covera nacrtan gavran. Polemike je izazvao obrnuti križ koji se nalazi na unutarnjoj slici, a što je bila ideja njihove izdavačke kuće. Zbog toga su članovi Black Sabbatha bili iznova proglašeni sotonistima, a njihov album 'sjemenom zla'. Obrnuti križ nije otisnut na izdanju koje je objavljeno na tržištu Sjedinjenih Država.
Album 'Black Sabbath' podijelio je sudbinu neshvaćenih remek-djela koja su bila daleko ispred svog vremena - prve kritike bile su porazne. Najpoznatiji glazbeni kritičar na svijetu, pokojni Lester Banks, tada je u Rolling Stoneu napisao da Black Sabbath 'zvuče kao Cream, samo lošije'. Još okrutniji je bio Robert Christgau koji je u The Village Voiceu ustvrdio da je prvijenac Sabbatha 'najgori komad moderne kulture ikad otisnut na plastici'.
No, godine koje su dolazile otkrile su pravu vrijednost ploče 'Black Sabbath'. Album se do danas prodao u nekoliko desetaka milijuna primjeraka, magazin Rolling Stone posuo se pepelom i uvrstio ga na listu 500 najboljih albuma svih vremena, a u većini izbora za najbolji heavy metal album na svijetu redovito se nalazi među prvih pet.
Black Sabbath imali su u karijeri možda i boljih albuma, poput 'Paranoid', 'Master of Reality' ili 'Sabbath Bloody Sabbath', no ako pitate najveće glazbenike koje je heavy metal scena do danas iznjedrila, većina će istankuti ploču 'Black Sabbath' kao izravan razlog njihova zaljubljivanja u žestoki rock and roll.
Snimka izvedbe pjesme 'N.I.B.' s koncerta grupe Black Sabbath u Parizu 1970. godine.
