Nezaposleni piju više lijekova

Najveća razlika u broju propisanih lijekova utvrđena je za antidepresive i anksiolitike.

Pročitajte i ovo Pismo liječnicima HALMED poslao važno upozorenje: "Moguć je razvoj neurorazvojnih poremećaja" Mnogima nije lako Nestašica važnih lijekova u Hrvatskoj: Pacijenti imaju nekoliko mogućnosti

Skupina istraživača iz Splita je na temelju podataka dobivenih od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrdila da je 2003. godine propisano 1 003 547 lijekova za 949 746 zdravstveno osiguranih osoba u dobi od 18 do 69 godina. Broj propisanih lijekova po osiguraniku bio je 32% veći za nezaposlene (prosječno 1,32) nego za zaposlene (prosječno 0.99). 

Najveća razlika u prosječnom broju propisanih lijekova među tim dvjema skupinama utvrđena je u regiji Zagreba (0,52), dok je manja bila u Splitu (0,21), Rijeci (0,20) i Osijeku (0,12). Naizgled paradoksalan nalaz da je ta razlika najmanja u regiji s najvećom stopom nezaposlenosti (Osijek), autori tumače pretpostavkom da ljudi bolje podnose svoju nezaposlenost ako je u njihovoj okolini veći broj osoba sličnog društveno-ekonomskog statusa (tj. bez posla).

Razlike u broju propisanih lijekova utvrđene su i među spolovima. Ukupno gledajući, žene su u prosjeku primale 1,18 lijekova, a muškarci 0,94. Ta razlika još je izraženija kada se promatraju samo zaposlene žene (prosječno 1,17 lijekova) nasuprot zaposlenim muškarcima (prosječno 0,85). Međutim, nezaposleni muškarci češće primaju lijekove (prosječno 1,42) od nezaposlenih žena (prosječno 1,24). Na temelju ovih podataka autori zaključuju da se žene u Hrvatskoj bolje "nose" s nezaposlenošću od muškaraca, a kao objašnjenje navode da se od muškaraca tradicionalno očekuje da nose veću odgovornost za privređivanje u obitelji.

Autori istraživanja promatrali su učestalost propisivanja 102 glavne skupine lijekova, a posebnu su pozornost obratili na psihotropne lijekove (anksiolitici i antidepresivi), antidijabetičke lijekove, antihipertenzive i lijekove za dišne bolesti. 

Rezultati su pokazali da najveća razlika postoji među anksioliticima i antidepresivima, koji se više od dvostruko češće propisuju nezaposlenim nego zaposlenim osobama. Prosječan broj propisanih antidijabetičkih lijekova bio je također veći među nezaposlenima, dok su antihipertenzivi i lijekovi protiv dišnih bolesti češće propisivani zaposlenima.

Kao jedno od ograničenja istraživanja autori navode činjenicu da su proučavali broj propisanih i izdanih lijekova, što ne mora odgovarati broju stvarno konzumiranih lijekova. Unatoč tome, rezultati upućuju na povezanost nezaposlenosti i bolesti, osobito psihičkih poremećaja. Ti nalazi, zaključuju autori, mogli bi se upotrijebiti u planiranju javnozdravstvenih mjera, koje bi trebale biti "osjetljivije na nejednakosti, nezaposlenost i društveno siromaštvo, te usmjerene na prevenciju umjesto na simptomatsko liječenje".