Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Silvija Gradečak briljantna je hrvatska znanstvenica čiji je fokus rada proizvodnja 'nanomaterijala prema potrebi' s jasno određenim svojstvima koje su u skladu s potrebama specifičnih aplikacija, poput proizvodnje energije, pohranjivanja energije i LED zaslona.


Silvija Gradečak hrvatska je znanstvenica koja se izborila za trajnu profesorsku poziciju na prestižnom MIT-ju. Tom uspjehu prethodila je životna priča, koja je počela još u srednjoj školi i zaljubljenosti Gradečak u znanost.

Vezani članci Slika nije dostupna FOTO Evo koji je grad najjači u znanosti Slika nije dostupna Hrvat u znanstvenom timu koji pomiče granice!

Njezina jedina želja jest učiniti svijet boljim mjestom, radeći ono što najbolje zna te željom da bude najbolja u onome što radi. Ona proučava materijale i strukturu atoma koristeći posebne alate poput mikroskopa i katodoluminiscencije. Koristeći takve tehnike, Gradečak ide prema cilju koji je i odveo na put znanosti i tehnologije još u srednjoj školi, a njezin rad svakako doprinosi poboljšanju svijeta u kojem živimo.

Otkriće hrvatskog fizičara: Fenomen koji ZABRANJUJE širenje svjetla!

Sada je u njezinom fokusu izrada materijala koji bi pomogli u rješavanju problema, na način da proizvode elektricitet na ekonomičniji način, ili da ga učinkovitije koriste. 'To je moja velika strast', kaže Gradeščak za MITnews.

Godine 2006. ona se pridružila Odsjeku za znanost materijala i injženjering na MIT-ju, a ove godine se napokon uspjela izboriti za takozvani 'tenure', ili status trajnog profesora, što je velika stvar, kako za tu briljantnu znanstvenicu, tako i za hrvatsku znanost.

Životna odluka

MITnews napravio je kratku retrospektivnu njezinog života, koji je počeo u Vukovaru, Koji je u to vrijeme još uvijek bio dijelom bivše SFRJ. Njezina oba roditelja radila su u tvornici cipela, ali njezin otac je bio inženjer kemije i vjerojatno ključan faktor za njezinu buduću karijeru.

'Uvijek je imao puno kemikalija i materijala po kući te sam se još kao mala igrala s tim stvarima', prisjeća se Gradečak. Igra s materijalima, na određeni način, postala je njezino životno djelo.

Mnoge stvari su se promijenile s početkom Domovinskog rata i padom Vukovara, a ova uspješna znanstvenica tada je shvatila možda i najbitniju stvar. 'Postoje mnoge stvari koje se mogu u životu dogoditi i na koje ne možete utjecati. Ono na što možete utjecati, jest ono što radite. Razmišljala sam o tome kako bih htjela učiniti svijet boljim za svoju obitelj i općenito', opisala je.

Ekspedicija u Mongoliju

'Bila sam vrlo strastvena prema znanosti. Pomislila sam da ako želim utjecati na svijet, moram biti vrlo dobra u onom što radim', zaključila je Gradečak.

Njezino pravo zanimanje za znanost izronilo je na površinu tijekom ljetne škole astronomije, dok je još bila u srednjoj školi. Istovremeno, tad je upoznala i supruga Slavena Garaja.

Na studiju u Zagrebu, nastavila je svoj interes za astronomijom te je sa svojim kolegama s fakulteta organizirala ekspediciju u Mongoliju, kako bi promatrali meteorsku kišu Leonida. Za potrebe te ekspedicije sami su prikupili sredstva te dizajnirali i izgradili potrebnu opremu. Rezultati njihovih promatranja objavljeni su u znanstvenom časopisu i tako je Gradečak dala svoj prvi pravi i opipljivi doprinos znanosti te počela utjecati na taj svijet.

Sudionik, a ne promatrač

To je samo dodatno učvrstilo njezin interes za fiziku i astronomiju, ali jedna stvar u svemu tome je nedostajala, a to je bilo eksperimentiranje. 'Doista to volim, a ovdje sam se osjećala isključivo kao promatrač', pojasnila je Gradečak.

Interes za eksperimentiranjem pogurao je prema proučavanju materijala i fizici gustih materijala, gdje je pronašla ono što je i tražila. 'Tu sam osjetila da se doista mogu igrati s materijalima. Mogla sam raditi s nečim što sam sama dizajnirala, a s otkrićima do kojih dolazim, mogu mijenjati materijale s potpuno novim svojstvima', kaže ona.

Gradečak je doktorirala na EPFL-u u Švicarskoj, gdje je zapravo teleskope zamijenila mikroskopima. 'Umjesto u daleka prostranstva, počela sam gledati u nanoprostor', rekla je. Počela je proučavati galij nitrid, obećavajući poluvodič, koji se tek počeo koristiti u uređajima poput svijetlećih dioda, LED žarulja i visokofrekventnih tranzistora. Njezina teza objasnila je kako manjkavosti utječu na svojstva navedenog materijala te ga u nekim slučajevima čine i učinkovitijim.

Vrata svijeta širom otvorena

Švicarska vlada ponudila joj je postdoktorski studij bilo gdje u svijetu, a Gradečak se odlučila za Harvard, gdje napokon može raditi s vrhunskom opremom na nanomaterijalima.

I tu dolazimo na početak i već ranije navedeni dio priče. Možda neka buduća verzija solarnih ćelija, još učinkovitija, bude rezultat rada bašo ove Vukovarke s MIT-ja. Poželimo joj sreću i plodan rad, jer od oboje će koristi imati i čitav svijet.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook