Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Američki istražitelji nagađaju da bi islamski ekstremizam u Čečeniji možda mogao biti povezan s motivima braće Carnajev za napad u Bostonu.


Iako u Čečeniji ekstremista sasvim sigurno ima, pitanje je koliko teorija o njihovim prstima u planiranju napada drži vodu. Džohar (19) i Tamerlan Carnajev (26), braća za koje američki istražitelji vjeruju da su 15. travnja izveli smrtonosni napad na Bostonski maraton, porijeklo 'vuku' iz nemirne regije sjevernog Kavkaza, konkretno iz Čečenije.

Vezani članci Slika nije dostupna Nijedno groblje ne želi sahraniti bostonskog bombaša Slika nije dostupna VIDEO Prva snimka na kojoj se Džohara Carnajeva čuje kako govori

Premda su prije odlaska u Ameriku 2002. godine veći dio života proveli u Kirgistanu, a tek oko godinu dana u Čečeniji susjednom Dagestanu, istražiteljima je upravo čečenska veza zapela za oko kao mogući put u rasvjetljavanju motiva za počinjenje najvećeg terorističkog napada u SAD-u od rušenja tornjeva WTC-a na njujorškom Manhattanu. 

Za starijeg se brata Tamerlana tako spominje da je podlegao pod utjecaj izvjesnih ekstremista, koji svoje svakovrsne ideje pokušavaju podvesti pod nekakvu radikalnu verziju islama. A takvih ljudi u Čečeniji u proteklih 20-ak godina nije manjkalo.

Ratnici od srednjeg vijeka

Ratnička povijest čečenskog naroda seže još u srednji vijek, kada su se branili od mongolskih provala, no s vremenom su najvećim neprijateljem počeli smatrati Rusiju, koja je njihov teritorij tijekom 19. stoljeća anektirala. U to je vrijeme većina Čečena, vjerojatno s ciljem da protiv Rusije kao saveznike dobiju Osmansko carstvo, s tadašnjih poganskih vjerovanja prešla na islam.

Staljin ih sve protjerao

Jedno od najtežih razdoblja u njihovoj povijesti zasigurno je 1944. godina. Tada ih je, zbog pokušaja dizanja ustanka tijekom njemačkog pohoda na Kavkaz, Staljin proglasio Hitlerovim kolaboracionistima te ih je usred opake zime gotovo sve dao deportirati u Kazahstan, Kirgistan i Sibir, pri čemu je život izgubilo više stotina tisuća ljudi. Povratak u rodni kraj dozvoljen im je tek 1957. godine, no sve do raspada SSSR-a često su bili tretirani kao građani drugog reda, a sve važnije položaje u regiji držali su Rusi, naseljeni tijekom čečenskog izgona.

Džohar Dudajev proglasio neovisnost

Nakon kraha Sovjetskog Saveza, vlast u Čečeniji preuzeo je Džohar Dudajev, umirovljeni pilot i general Crvene armije koji je, između ostalog, sudjelovao u borbama protiv mudžahedina u ratu u Afganistanu. Njih su tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća financirali i podupirali Amerikanci, a postoje tvrdnje da je tim novcem posijano sjeme za kasnije stvaranje al-Qaide.

Dudajev je ubrzo proglasio neovisnost, koju doduše gotovo nitko nije priznavao, ali s obzirom da je nemušti pokušaj Moskve i tadašnjeg predsjednika Rusije Borisa Jeljcina da preuzme kontrolu propao, Čečenija je od kraja 1991. godine de facto postala samostalna država. 

Uz pomoć mudžahedina pobijedili Ruse

Veći su se problemi javili tri godine kasnije - zbog katastrofalne ekonomske situacije ojačala je oporba, koja se dijelom udružila s Moskvom te je krajem 1994. godine ruskim napadom na Grozni počeo Prvi čečenski rat. Dudajev, koji je inače pred kraj rata ubijen, organizaciju obrane je prepustio nekadašnjem sovjetskom vojniku Aslanu Mashadovu, ali i ekstremistu Šamilu Basajevu. S Basajevim je na ratište došao i dio mudžahedina na koje je upravo Dudajev nekoliko godina prije u Afganistanu iz aviona bacao bombe.

Glavni čečenski muftija Ahmad Kadirov Rusima je objavio džihad. Iako brojčano nadmoćna i daleko bolje opremljena, ruska je vojska rat u ljeto 1996. izgubila te se iz Čečenije, kojom je u međuvremenu zavladao Mashadov, povukla i još joj obećala novčano pomagati i plaćati za nanesenu štetu.

Korupcija, kriminal i kaos

S obzirom da je čečensko gospodarstvo nakon krvavih sukoba gotovo prestalo postojati, državom je zavladao kaos, koji nakon nekog vremena Mashadov više nije uspijevao kontrolirati. Ratni generali su sada imali svoje privatne vojske uz čiju su pomoć bez ičijeg nadzora granali svoje mreže korupcije i kriminala, a osim toga u zemlji su ostali i mudžahedini koji su svoje učenje počeli širiti među domicilnim stanovništvom. Zbog njihovog sve jačeg utjecaja Mashadov je 1999. Čečeniju čak proglasio islamskom državom, pokušavajući tim ustupkom spasiti vlastiti položaj.
Basajev je za to vrijeme imao plan s mudžahedinima upasti u susjedni Dagestan, i tada i danas pod ruskom kontrolom, misleći da će ga tamo dočekati kao junaka i osloboditelja.

No, prevario se. Njegovu su akciju u ljetnim mjesecima 1999. godine Dagestanci dočekali na nož, a Moskva, u kojoj se upravo na vlast kao premijer počeo uzdizati Vladimir Putin, iskoristila je situaciju za novu invaziju Čečenije, koja je ovog puta polučila relativan uspjeh.

Vlada u egzilu, ratni vođa na listi suradnika al-Qaide

Mashadov, Basajev i mudžahedini su organizirali obranu, no ranije spomenuti glavni čečenski muftija Ahmad Kadirov je promijenio stranu i dao podršku Rusima, čija je vojska u manje od godinu dana uspostavila kakvu-takvu kontrolu nad čitavim teritorijem. Kadirova je Putin u ljeto 2000. postavio za privremenog upravitelja, a kasnije i za predsjednika Čečenije, novopečene ruske republike. Vlada dotad neovisne Čečenije paralelno je nastavila s radom u egzilu, dok su se Basajev, kojega je UN u međuvremenu stavio na listu suradnika al-Qaide, te ostala naoružana ekipa, počeli baviti povremenim gerilskim upadima, samoubilačkim napadima, a posebice spektakularnim otmicama ruskih civila, poput one u Beslanu.

Umjesto neovisne Čečenije Kavkaski emirat

Mashadova su ubili 2005., dok je Basajev poginuo u eksploziji 2006. godine, nakon čega se pokret za čečensku neovisnost gotovo raspao. Vladu u egzilu je preuzeo ekstremist Doku Umarov, koji se proglasio emirom Kavkaza, odustajući od borbe za neovisnost Čečenije, a težeći za ujedinjenjem svih muslimana na širem kavkaskom području. Gerilske je upade znatno reducirao, a općenito se preorijentirao na čisti terorizam, kao što je bio napad na moskovski aerodrom Domodedovo 2011. godine.

Misteriozni 'Miša'

Je li s Umarovim u bilo kakav kontakt došao Tamerlan Carnajev, koji je prošle godine šest mjeseci boravio u Dagestanu i Čečeniji, nije poznato. Umarovljeva je organizacija demantirala da ima ikakve veze s napadom u Bostonu. Pojavila se nepotvrđena informacija o Tamerlanovom susretu s jednim viđenijim islamskim militantom, koji je krajem 2012. ubijen u Dagestanu, no detalji tog susreta nisu otkriveni.

Navodno mu je po Bostonu izvjesni Armenac 'Miša' godinama punio glavu ekstremnim idejama, a CNN sada javlja da su i Tamerlanovoj majci bila puna usta džihada. CNN je jučer otkrio i izbrisani profil Džohara Carnajeva na Instagramu, na kojem su navodno objavljivane fotografije Šamila Basajeva, no ni ta činjenica sama po sebi ne otkriva mnogo.

U SAD-u samo 250 Čečena

Prema podacima američkog novinara Andrewa Meiera, koji je napisao knjigu 'Čečenija', u SAD-u trenutno boravi svega oko 250 Čečena i uglavnom nisu međusobno povezani te žive u različitim dijelovima Amerike. Izuzev činjenice da je FBI na temelju ruskih sumnji prije dvije godine zbog mogućih veza s teroristima provjeravao Tamerlana Carnajeva, izvješća o bilo kakvim sličnim akcijama američkih vlasti prema drugim Čečenima nema. Također, čečenski militanti dosad nisu napadali mete izvan Rusije.

S obzirom da je Džohar Carnajev, nakon što su mu pročitali optužnicu, gotovo zašutio i više ne daje detaljne odgovore na pitanja istražitelja, javnost bi se do rasvjetljenja cijele priče mogla načekati.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook