Seminar, organiziran u povodu Međunarodnog dana žena 8. ožujka, okupio je zastupnike Europskog parlamenta, međunarodne stručnjake, novinare i predstavnike nevladinih organizacija koji su raspravljali o situaciji u kojoj su se zatekle žene izbjeglice i tražiteljice azila u Europi i o tome kako ih zaštititi i integrirati u europsko društvo. Seminar se sastojao od četiri panela, a mogao se pratiti uživo putem interneta.
Izbjeglička kriza odredit će budućnost Europe
Pročitajte i ovo
Predsjednica Odbora Europskog parlamenta za prava žena i jednakost spolova (FEMA) Iratxe Garcia Perez (S&D) istaknula je u uvodnom govoru da je izbjeglička kriza najvažnija kriza u ovom trenutku i da će odrediti budućnost Europske unije u godinama koje dolaze.
Iako mnogi strahuju da bi izbjeglička kriza mogla dovesti do raspada Europe, Perez je izrazila uvjerenost da europski projekt iz ove krize može izići jači, ali samo ako svi preuzmu svoj dio odgovornosti za njezino rješavanje.
"Moramo pozvati sve institucije u Europi da preuzmu svoj dio odgovornosti, postupe pravedno i prekinu situaciju kojoj danas svjedočimo", kazala je, upozorivši da na Mediteranu ne umiru samo izbjeglice nego i europsko dostojanstvo.
Naglasila je da pritom treba svakako uzeti u obzir rodnu perspektivu, jer žene čine više od 30 posto od više od milijun izbjeglica i tražitelja azila koji su do sada stigli u Europu, a mnoge su na putu bile izložene nasilju, bile žrtve silovanja i krijumčara ljudima ili su im djeca nestala.
"Potrebne su posebne ciljane politike za žene i djecu izbjeglice kako se to ne bi ponovilo i kako bi se te ljude potpuno integriralo", kazala je.
Perez je ocijenila da je sramota što države članice nisu provele u djelo dogovor iz rujna prošle godine o relokaciji izbjeglica, napomenuvši da je Španjolska, odakle ona dolazi, od planiranih 36.000 izbjeglica kroz dvije godine do sada u sklopu te sheme primila samo njih 18.
Situacija je neodrživa, Italija i Grčka ne mogu krizu riješiti same, a sama financijska pomoć nije dovoljna, upozorila je, zauzimajući se za zajedničku europsku politiku azila i redistribuciju izbjeglica i migranata.
"Mislim da je vrijeme da prestanemo raspravljati i počnemo djelovati", zaključila je Perez.
Zatvaranje granica potaknuto strahom
Potpredsjednik Europskog parlamenta Dimitrios Papadimoulis (GUE/NGL), podrijetlom iz Grčke, koja je trenutačno glavna točka ulaska izbjeglica i migranata u EU, također je istaknuo da nacionalne vlade ne mogu same riješiti problem i upozorio da će jednostrane mjere i zatvaranje granica, potaknuti sebičnim nacionalnim interesima i strahom od mogućih terorista, samo ohrabriti euroskeptike i krajnju desnicu u Europi.
Prava izbjeglička kriza je u Libanonu, gdje izbjeglice čine trećinu populacije, a ujedinjena Europa s 500 milijuna stanovnika ne može govoriti da ne može provesti svoje odluke i ispuniti svoje međunarodne obveze, smatra.
Upozorio je da žene i djeca čine trenutačno više od 50 posto izbjeglica i migranata koji dolaze u Europu, da su često žrtve fizičkog i psihičkog nasilja, prostitucije i krijumčara ljudi i da ponekad na putu nestanu.
"Ne možemo imati EU à la carte, s 28 različitih sustava azila. Trebamo harmonizaciju i dobru koordinaciju između različitih sustava azila", kazao je.
Zbrinjavanje tražitelja azila međunarodna je obveza na osnovi europskih ugovora i Ženevske konvencije iz 1951., istaknuo je, napomenuvši da su čak i glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon i papa Franjo nedavno kritizirali jednostrane poteze pojedinih država članica i podsjetili ih na njihove međunarodne obveze, što smatra sramotnim.
Teresa Jimenez-Becerril Barrio (EPP), članica Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova, podsjetila je da je EU nedavno usvojio nekoliko zakona o zaštiti žrtava. Početkom 2015. stupila je na snagu direktiva o europskom nalogu za zaštitu žrtava u kaznenim stvarima, kao i uredba o međusobnom priznavanju zaštitnih naloga u građanskim stvarima, a potkraj 2015. nova direktiva o pravima žrtava kaznenih djela.
Nestalo 4000 djece izbjeglica
Catherine Bearder (ALDE), izvjestiteljica za provedbu europske direktive za borbu protiv krijumčarenja ljudima, usvojene u ožujku 2011., istaknula je da su žrtve krijumčara ljudima prije svega žrtve a ne kriminalci.
Upozorila je da je to u velikoj mjeri europski problem, ukazavši na podatke Europola koji je utvrdio da su 2014. 71 posto žrtava krijumčarenja ljudi bili europski građani, a 29 posto građani trećih zemalja.
U EU je u razdoblju od 2010. do 2012., po podacima Eurostata, identificirano više od 30.000 žrtava krijumčenja ljudima, a 80 posto njih bile su žene, kojima se uglavnom trgovalo radi prostitucije.
Bearder je također upozorila da je, po procjenama Ženske komisije za izbjeglice, od 13.000 djece koja su 2014. stigla u Europu bez pratnje 4000 već nestalo, a sada ih oko 10.000 luta Europom samo.
Europa može primiti i nekoliko milijuna izbjeglica
Predsjednica Pododbora EP-a za ljudska prava Elena Valenciano (S&D) pozvala je na radikalni zaokret u europskoj politici prema izbjeglicama, otvaranje granica i pomoć pri tranzitu, smatrajući da Europa "može i treba" primiti i nekoliko milijuna izbjeglica jer su to učinile i mnogo siromašnije države.
No, blokada je u Vijeću EU-a odnosno među vladama državama članicama, koje strahuju od osude javnosti na izborima kada bi primile veći broj izbjeglica, objasnila je.
Iverna McGowan, direktorica Ureda Amnesty Internationala za europske institucije, također smatra da milijun izbjeglica i migranata ne bi trebao biti nikakav problem za Europu.
Upozorila je da su žene na migrantskoj ruti i u izbjegličkim kampovima često žrtve zlostavljanja, financijskog i spolnog iskorištavanja, krijumčara ljudi i policijskog nasilja te da "očajnički trebaju zaštitu i siguran i dostojanstven tranzit u Europu".
Sophie McGuinness iz UNHCR-a u Irskoj potvrdila je također da su žene izbjeglice na putu prema Europi suočene s mnogobrojnim rizicima, a velik problem je to što ne prijavljuju nasilje i zlostavljanje jer im je važnije brzo nastaviti put prema odredištu.
Istaknula je da će UNHCR u suradnji s UNICEF-om do svibnja otvoriti 20 tzv. "Blue Dots" centara, posebnih centara za pomoć djeci i obiteljima na najčešće korištenim migrantskim rutama u Europi, u prvom redu u Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.
Upozorila je da je na razini EU-a do sada relocirano manje od 600 od predviđenih 160.000 izbjeglica i pozvala države članice da dobrovoljno prime mnogo više izbjeglica od dogovorenih kvota te da im osiguraju izravan tranzit zrakoplovima.
Oscar Camps, direktor španjolske nevladine organizacije Proctiva Open Arms, koji volontira na Lesbosu, upozorio je da bi u Europu ove godine moglo stići još dva milijuna izbjeglica i migranata.
Prebacivanje migranata u Europu u Turskoj i Grčkoj postao je "pravi posao", a 30 posto brodica se prevrne, kazao je. Dodao je da migranti mogu dobiti 50 posto popusta ako je more nemirno, a 70 posto onih koji se utope su upravo žene i djeca.
Važna brza integracija
Mary Honeyball (S&D), izvjestiteljica za situaciju žena izbjeglica i tražiteljica azila, zauzela se za brzu integraciju žena izbjeglica u europska društva za što im je potrebno osigurati tečajeve jezika i raznih drugih vještina.
Europski parlament usvojit će njezino izvješće o toj temi na plenarnoj sjednici idući tjedan.
Martina Huber, članica tima za azil, migraciju i granice Europske agencije za temeljna prava (FRA), složila se da postoji potreba za boljom zaštitom žena izbjeglica, preporučivši bolju provedbu postojećih mjera za zaštitu u schengenskom acquisu umjesto donošenja novih propisa.
Napomenula je također da je Europski ured za azil (EASO) pripremio poseban alat za identifikaciju ranjivih skupina među migrantima koji države trebaju koristiti.
Govoreći o medicinskim aspektima krize, Aurélie Ponthieu, savjetnica za migracije Liječnika bez granica (MSF), istaknula je da je njezina organizacija 2015. pomogla više od 100.000 izbjeglica u Italiji, Grčkoj, na Balkanu i na spasilačkim brodovima.
Kao najšokantniji podatak istaknula je da je među ženama izbjeglicama u Grčkoj i Srbiji bilo 9 posto trudnica, a u Italiji 8 posto, što je dvostruko više nego što je uobičajeno u općoj ženskoj populaciji. Također, od 11 posto pacijenata koji su odbili liječenje u bolnici 22 posto su bile trudnice koje su unatoč opasnosti za zdravlje radije nastavile put nego da se razdvoje od grupe.
Uz to, 60 posto žena kojima su pružili psihološku pomoć u Grčkoj i Srbiji bilo je žrtvom fizičkog nasilja prije ili tijekom migracije, no samo ih je 10 priznalo spolno zlostavljanje.
Ponthieu je pozvala države članice da osiguraju psihološku pomoć za žene izbjeglice kada stignu na odredište.
Europa simbol slobode
Na panelu o integraciji migranata, Assita Kanko, aktivistkinja za prava žena i integraciju iz Burkine Faso koja živi u Belgiji, kazala je da je Europa za nju simbol slobode i izrazila nadu da će nova Europa biti poput nje.
Europa bi trebala prijeći s riječi na djela, razviti zajedničku migracijsku politiku i osigurati kanale za legalnu imigraciju, poručila je.
Upozorila je također na problem diskriminacije žena, a posebice žena migrantkinja koje nakon što su platile visoku cijenu da stignu u Europu ponovno često trpe druge vrste nepravdi. (Hina)
