Nikad nije bilo više zločina koje su počinili stariji ljudi u Japanu. Broj kriminalnih djela u populaciji starijoj od 65 godina postojano raste u posljednjih 20 godina.
U rehabilitacijskoj kući u Hirošimi u kojoj su smješteni kriminalci koji očekuju puštanje na slobodu nalazi se 69-godišnji Toshio Takata. On kaže da je zločin počinio jer je bio siromašan. Trebao je besplatno mjesto za život, pa makar ono bilo i iza rešetaka.
Vezani članci
''Kada sam umirovljen, nisam imao dovoljno novca. Palo mi je na pamet da bih možda mogao besplatno živjeti u zatvoru. Ukrao sam bicikl, njime se dovezao do policijske postaje te priznao krađu'', priča Toshio.
Plan mu je uspio. Bilo je to prvi put da je prekršio zakon. Japansko zakonodavstvo i sitne krađe tretira zatvorskim kaznama, pa mu je to osiguralo godinu dana suhe postelje iza rešetaka.
Sljedeći put zakon je prekršio kada je nožem prijetio ženama. ''Otišao sam u park i prijetio im. Nisam im namjeravao učiniti ništa loše, samo sam im pokazao nož u nadi da će jedna od njih nazvati policiju. I jedna je doista nazvala policiju'', ispričao je Toshio, koji je posljednjih osam godina proveo u zatvoru.
Na pitanje novinara BBC-ja sviđa li mu se u zatvoru, on ističe financijsku prednost – mirovina mu sjeda na račun iako je iza rešetaka. ''Nije da mi se sviđa, ali ovdje barem mogu biti besplatno. Kada izađem, imat ću dovoljno novca za neko vrijeme, tako da nije teško'', rekao je.
Toshio je tipični predstavnik sve većeg udjela japanskog kriminala. Sve je brže rastuća populacija starija od 65 godina koja sjedi iza rešetaka. Uglavnom zbog istog razloga – zakon su prekršili kako bi uštedjeli mršave mirovine kojima jedva spajaju kraj s krajem. Godine 1997. u toj dobnoj skupini bio je jedan od 20 kriminalaca, a 20 godina kasnije taj je omjer narastao na jedan od pet.
Kao Toshio, mnogi od njih zakon krše više puta.
Keiko je 70-godišnja žena koja kaže da i ona krši zakon zbog siromaštva. ''Nisam se slagala sa svojim suprugom. Nisam imala gdje živjeti, pa mi je preostalo da ukradem. Čak i žene u 80-im godinama koje teško hodaju pribjegavaju zločinu. To je zato što ne mogu do hrane i novca'', kazala je Keiko.
Michael Newman, demograf koji radi u Tokiju, ističe da je veoma teško živjeti s malom mirovinom koja se dobije od države. U dokumentu koji je objavio 2016. izračunao je da je samo trošak stanovanja, hrane i zdravstvene skrbi veći od mirovine. Ako nemaju nikakav drugi izvor prihoda, neće moći platiti račun za grijanje i odjeću.
Tradicionalno se djeca brinu za svoje starije roditelje, ali ekonomska je situacija takva da se mlađi ljudi sele u veće gradove i otuđuju od roditelja.
Kanichi Yamada, direktor rehabilitacijske kuće u kojoj se nalazi Toshio, kaže da nije samo financijska situacija kriva za sve veći broj starijih prekršitelja zakona, nego i njihova izoliranost u društvu.
Toshio je primjer i za to. Roditelji su mu mrtvi, a izgubio je i kontakt s dvojicom braće. Nije više ni u kontaktu sa svoje dvije bivše supruge, kao ni sa svojih troje djece. Upitan bi li se stvari drukčije odvijale da je u boljim odnosima s obitelji, odgovara potvrdno. ''Da su oni tu da mi daju podršku, ne bih ovo radio'', zaključuje Toshio.
