Posljednjih nekoliko tjedana gotovo svaka vijest o kampanji za predsjednika SAD-a stiže ili iz Ohija ili iz Floride. Dvojica glavnih kandidata, aktualni predsjednik Barack Obama i njegov republikanski izazivač Mitt Romney kao da su se preselili u te dvije savezne države. Razlog je vrlo jednostavan - većina anketa pokazuje da se ondje vodi mrtva trka te da bi glasovi tamošnjih birača mogli biti ključni za konačni rezultat izbora.
Osim spomenutih dviju država, još ih je sedam ili osam u kojima je rezultat neizvjestan i u kojima se odvija ostatak kampanje. U većini ostalih država s predvidljivim rezultatom (zbog toga ih zovu i 'sigurnim' državama), bez obzira što u njima živi većina američkih birača, kampanje gotovo da i nema.
>> Dobre vijesti za Obamu dan uoči izbora
Frapantno zvuči podatak da u najbogatijoj i najmnogoljudnijoj američkoj saveznoj državi Kaliforniji u posljednjih sedam mjeseci ni Obama ni Romney nisu potrošili ni centa na predizborne spotove. Slično je i s predizbornim skupovima - izuzmu li se bogataške donatorske večere na kojima ulaznice znaju koštati desetke tisuća dolara, ni Obama ni Romney, otkad su formalno imenovani kandidatima svojih stranaka, u čak 40 saveznih država tijekom čitave kampanje nisu održali ni jedan jedini predizborni skup! A obojica su dosad na kampanju potrošila ukupno oko 2 milijarde dolara.
Sve ove podatke dobili smo iz nestranačke organizacije FairVote sa sjedištem u Marylandu, koja se već dugi niz godina zalaže za izbornu reformu te pažljivo skuplja ovakve detalje mašući njima kao argumentima u raspravi oko manjkavosti izbornog sustava prema kojem se trenutno bira američki predsjednik.
Njima je moj glas nevažan
U razgovoru za Dnevnik.hr, ekspert za izborne sustave i izvršni direktor FairVotea Rob Richie opisuje kako je to biti birač u jednoj 'sigurnoj' državi. U ovome je slučaju riječ o Marylandu, gdje se očekuje premoćna pobjeda Obame. 'Iz perspektive izbornih stožera, moj glas je nevažan. Kod nas uopće nije bilo kampanje, stožeri nisu provodili ankete kako bi doznali što ljudi u Marylandu misle. Naravno, glas je uvijek važan samome biraču, a Maryland je 'sigurna' država isključivo iz razloga što će birači izaći na izbore i glasovati u skladu s očekivanjima', rekao nam je Richie. Neki izračuni pokazuju da glas prosječnog birača u državi s neizvjesnim izbornim rezultatom može biti i po nekoliko puta vrijedniji od glasa prosječnog birača u 'sigurnoj' državi.
Prema trenutnom modelu, predsjednika SAD-a građani ne izabiru izravno. Oni će u utorak zapravo birati elektore koji će u Kongresu tek u drugoj polovici prosinca formalno odlučiti tko će biti novi predsjednik. Svaka savezna država ima onoliko elektora koliko i svojih predstavnika u Kongresu (npr. Kalifornija ima 53 predstavnika u Zastupničkom domu Kongresa te dva senatora, što znači da ima 55 elektora). Nominiraju ih sami predsjednički kandidati ili njihove stranke i u pravilu je riječ o provjerenim kadrovima koji figuriraju kao puka glasačka mašinerija. Uz izuzetak Nebraske i Mainea, kandidat s najviše glasova dobivenih na teritoriju neke savezne države u Kongres šalje sve svoje elektore, dok ostali ostaju bez elektora.
Moguće ponavljanje skandala iz 2000.
Još jedan od nedostataka ovakvog modela je i mogućnost da predsjednikom postane osoba koja, da se većinu građana pita, na izborima uopće ne bi pobijedila. Takav se slučaj posljednji put dogodio 2000. godine kada je Al Gore s oko pola milijuna više osvojenih glasova izgubio od Georgea W. Busha, koji je uspio sakupiti više elektora.
Roba Richieja iz FairVotea pitali smo bi li se sličan scenarij mogao ponoviti i ove godine. 'S obzirom da nam elektori odlučuju tko će biti predsjednik, to bi se uistinu moglo ponoviti ove godine. Dapače, realna mogućnost za ovakvu situaciju pojavi se svaki put kad je rezultat neizvjestan. Naravno da se onda kandidati ni ne bore za svaki glas', kaže Richie nazivajući aktualni set izbornih pravila 'bizarnim'.
Njegova organizacija, inače, promiče reformsku inicijativu 'National Popular Vote (NPV) Interstate Compact', koja je zasad u osam saveznih država i Washington D.C.-u postala zakon, a prema kojoj bi trenutni elektorski model bio modificiran u korist ukupnog broja glasova birača. Konkretno, elektori ne bi bili ukinuti, ali bi ih svaka država zakonom 'natjerala' da glasaju za kandidata koji je dobio najviše glasova na razini SAD-a. Krajnji je cilj da glasovi svakog birača postanu jednakovrijedni, tj. da svatko u podjednakoj mjeri može utjecati na konačni rezultat.
Da bi reforma, koju doduše neki njezini protivnici smatraju protuustavnom, uspjela i postala obvezujuća, treba biti ozakonjena u državama koje zajedno daju barem 49 posto svih elektora. Spomenutih osam i Washington D.C. daju 24,5 posto, a NPV je u parlamentarnoj proceduri u još nekoliko saveznih država.
Većina Amerikanaca za reformu
Zanimljivo je da, neovisno o političkom opredjeljenju, većina Amerikanaca smatra da bi o novom predsjedniku SAD-a trebao odlučivati ukupan broj glasova svih birača, a ne elektori. Prema prošlotjednom istraživanju Washington Posta i ABC-a za tu se varijantu izjasnilo 56 posto ispitanika, dok njih 37 posto aktualni sustav smatra zadovoljavajućim.
Poslali smo upite republikanskom i demokratskom izbornom stožeru o mogućoj izbornoj reformi. Iz Romneyevog su nas stožera emailom uputili na odredbu izbornog programa Republikanske stranke u kojem se jasno protive bilo kakvoj promjeni trenutnog modela. Iz stožera Baracka Obame do zaključenja ovog teksta nismo dobili nikakav odgovor.
U međuvremenu, medijski spektakl iz kojeg će prosječnome čovjeku u sjećanju vjerojatno ostati tek brojni gafovi kandidata, polako se primiče svome kraju. Izborni je dan u utorak, rezultat je i dalje neizvjestan, a oči će najviše biti uperene u Ohio i Floridu, gdje bi iznimno mali broj još uvijek neodlučnih birača mogao imati presudan utjecaj na smjer kojim će se Amerika kretati sljedeće četiri godine.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
