U surovom okolišu u kojem je smješten Svalbard, arhipelag Arktičkog oceana koji se nalazi na najsjevernijem dijelu Norveške, krajem 19. stoljeća otkrivene su zalihe ugljena. Ubrzo su na otocima urede počele otvarati kompanije koje se bave vađenjem te rude i to je otvorilo novo poglavlje u povijesti Svalbarda, piše AP.
Pročitajte i ovo
'Bilo tko je mogao doći ovdje i staviti znak i reći da je to njegova zemlja. Ali, problem je bio to što nije bilo zakonskog okvira. Ako je bilo, na primjer štrajkova, sukoba među radnicima i slično, nije bilo zakona koji bi im pomogao. Pitanje je bilo i tko bi trebao imati suverenitet', rekao je Lars Erik Alfheim, zamjenik guvernera Svalbarda. Suverenitet arhipelaga 1925. godine pripao je Norveškoj kada je na snagu stupio 'Svalbardski ugovor'.
>> Ugljen za deset godina svrgava naftu s trona najtraženijeg energenta
Vrhunac iskopavanja ugljena završio je 1970. godine, kada su mu cijene na svjetskom tržištu pale. Međutim, kompanije su vjerovale da će se to promijeniti, a arktički resursi lakše će se istraživati i razvijati topljenjem arktičkog leda.
U međuvremenu, lokalna je vlast zabranila nove projekte eksploatacije prirodnih resursa kako bi pomogli u zaštiti krhkog prirodnog okoliša. Zamjenik guvernera rekao je da kada se arktički led otopi i više prometa dođe na Svalbard, rizik zagađenja i štete za okoliš također će rasti.
Dodao je da su veoma zabrinuti. Povećanjem pomorskog prometa rizik od naftnih mrlja također se povećava. Međutim, s povećanim zahtjevima za resursima tog područja, nije jasno hoće li lokalna vlast izdržati sve jači pritisak koji se njih vrši oko zahtjeva za eksploatacijom.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
