Već sada svjedočimo promjenama klime koje su znanstvenici predviđali tek na kraju ovog stoljeća i kako se klimatski utjecaji javljaju brže i pogoršat će se čak i prije nego što se prethodno predviđalo.
Klimatske promjene problem su koji ne poznaje granice i sve više šteti životu i egzistenciji širom Europe i svijeta. Stvaraju distributivnu neravnotežu između tzv. Globalnog sjevera i Globalnog juga te postaju jedna od glavnih prijetnji globalnom miru, uzrokujući napetosti na svim razinama. Svijet vapi za klimatskom pravdom.
No, ljudi imaju tendenciju ocjenjivati vlastiti rizik od utjecaja klimatskih promjena kao niži od rizika drugih, a ta percepcija može smanjiti spremnost pojedinaca na djelovanje i usporiti potrebne klimatske mjere, pokazalo je istraživanje Sveučilišta u Göteborgu.
Podcjenjivanje rizika
Metaanaliza 83 studije, objavljena u časopisu Nature Sustainability, u kojoj je sudjelovalo više od 70.000 sudionika iz 17 zemalja, otkriva da se rizici povezani s klimom sustavno podcjenjuju i doživljavaju kao da će vjerojatnije utjecati na nekog drugog, a ne na svakoga od nas (premda nismo svi jednako ugroženi) - čak i kada ljudi ozbiljno shvaćaju posljedice klimatske krize.
Čak 65 posto sudionika, pokazala je studija, procijenilo je vlastiti rizik od utjecaja klimatskih promjena kao niži od rizika drugih.
"Studije koje smo prikupili ne mjere stvarni rizik ljudi. Ne možemo utvrditi jesu li individualne procjene rizika preoptimistične, ali na razini grupe jasno vidimo da većina vlastiti rizik doživljava kao niži od rizika drugih", kazao je predavač psihologije na Sveučilištu u Göteborgu Magnus Bergquist.
Središnje pitanje u studiji odnosilo se na to s kim se ljudi uspoređuju. Rezultati pokazuju da izbor referentne skupine igra značajnu ulogu i da su procjene rizika najviše iskrivljene kada se ljudi uspoređuju s "općenitim drugima", poput sugrađana ili čovječanstva u cjelini, kao i u zemljama s nižim ukupnim klimatskim rizikom.
Istraživači su promatrali učinak u Europi, SAD-u i Aziji, a razlika je bila najizraženija među Europljanima. I to premda se kontinent zagrijavao otprilike dvostruko brže od globalnog prosjeka što je lani potaknulo učestalost i ozbiljnost ekstremnih vremenskih događaja, uzrokujući kratkoročne ekonomske gubitke od najmanje 126 milijardi eura i smrt tisuća ljudi.
Iskustvo je ključ
Od 83 studije uključene u metaanalizu 81 je pokazala da su sudionici ocijenili vlastiti rizik kao niži od rizika drugih ili niži od prosjeka, kako u odnosu na ekstremne vremenske događaje, tako i na općenitije rizike povezane s klimom.
"Učinak smo pronašli u svim studijama osim u dvije, gdje su sudionici bili poljoprivrednici u Kini i Južnoj Koreji koji su bili izravno izloženi posljedicama klimatskih promjena. To sugerira da izravno iskustvo smanjuje učinak", objasnio je predavač psihologije na Sveučilištu u Göteborgu Pär Bjälkebring.
Sveukupno, rezultati metaanalize o tome kako ljudi percipiraju rizike povezane s klimom ukazuju na to da je naše razumijevanje ograničeno i manjkavo, što može odgoditi potrebne mjere, upozoravaju autori.
"Čak i kada ljudi prepoznaju stvarne rizike koje predstavljaju klimatske promjene, mnogi te rizike doživljavaju kao da prvenstveno utječu na druge. To je psihološka pristranost koja u najgorem slučaju može usporiti i prilagodbu klimatskim promjenama i napore za njihovo ublažavanje", ističe Bergquist.
Rizici su sve veći
Rizici povezani s klimatskim promjenama se intenziviraju, dijelom potaknuti sve češćim i težim ekstremnim vremenskim događajima. Toplinski valovi, oluje, suše i poplave donose široko rasprostranjena razaranja i poremećaje. U prilagodbi i ublažavanju ovih rizika, nepristrane percepcije rizika javnosti su ključne.
Iako percepcija rizika ovisi o individualnim osobinama i prirodi opasnosti, prosudbe o rizicima često se oblikuju heuristikama donošenja odluka. Kako bi sačuvali kognitivne resurse, ljudi mogu usporedno procijeniti rizik, procjenjujući svoj osobni rizik u odnosu na rizik drugih. Komparativne percepcije rizika imaju tendenciju biti iskrivljene, pri čemu se osobni rizici percipiraju kao niži od rizika drugih.
Percepcija rizika odnosi se na procjenu pojedinca o ozbiljnosti i/ili vjerojatnosti opasnosti koja utječe na njega ili druge. Te su procjene sklone raznim pristranostima. Većina ljudi percipira rizike kao manje vjerojatne i manje ozbiljne za sebe nego za druge. Takve razlike između sebe i drugih mogu ometati mjere prevencije rizika, poput prestanka pušenja, cijepljenja i ublažavanja klimatskih promjena.
S praktičnog stajališta, iskrivljena percepcija rizika povezana s klimatskim promjenama može dovesti do toga da pojedinci podcijene vlastitu ranjivost, čime se potkopava učinkovita komunikacija o riziku.
Najkompleksnija kriza dosad
Klimatske promjene najkompleksnija su kriza kojoj smo dosad bili izloženi, no unatoč raznim većim ili manjim pomacima i dalje je nismo dovoljno svjesni.
Jedan od razloga nesrazmjer je u prihvaćanju klimatskih promjena kao činjenice između znanstvenika i neznanstvenika, o čemu u jednom od svojih tekstova
govori psihologinja Marija Stojević.
Ljudi još uvijek nisu uvjereni da se planet zagrijava primarno zbog ljudske aktivnosti, a to se, kako se objašnjava u radu Elke U. Weber i Paula C. Sterna koji stražuju javno razumijevanje klimatskih promjena, može objasniti time da je laiku teško shvatiti u potpunosti kako funkcioniraju klimatske promjene – sami mehanizmi su kompleksni, glavni uzročnici (staklenički plinovi) su nevidljivi, a njihove posljedice vremenski i geografski udaljene za većinu nas.
Većina ljudi ne razumije rigorozne metode koje znanstvenici koriste kako bi proučavali ove fenomene, već se oslanjaju na vlastite procjene i vjerovanja, napominju Weber i Stern. "Znanstvena metoda zahtijeva visoku razinu kritičnosti u iznošenju zaključaka – čak i kada nalazi snažno podupiru postojanje klimatskih promjena, znanstvena zajednica oslanja se na termine poput 'vrlo vjerojatno uzrokuje/povezano je' u tumačenju rezultata, što laiku može ostaviti dojam da ima mnogo prostora za sumnju u te tvrdnje'', upozorava Stojević.
Također, napominje, postoji i nešto što se naziva tzv. ''psihološka distanca''. Tim su se pojmom u kontekstu klimatskih promjena u svom radu bavili Rachel I. McDonald, Hui Yi Chai i Ben R. Newell: "Psihološka distanca odnosi se na udaljenost objekta ili događaja od pojedinca i njegova pojma o sebi. Tako smo ono što se događa sada, u našem susjedstvu i ljudima poput nas skloni percipirati kao psihološki blisko, odnosno konkretno, dok se psihološki daleki objekti i događaji percipiraju više apstraktno''.
''Autori razmatraju kako ta razlika utječe na našu spremnost da poduzmemo konkretne korake i djelujemo; u kontekstu klimatskih promjena naša spremnost na akciju ovisi o tome koliko bliskom i konkretnom percipiramo prijetnju posljedica klimatskih promjena. Pokazalo se da, iako većina ljudi smatra da su klimatske promjene stvarne, nisu baš toliko uvjereni da imaju velike i teške posljedice", piše Stojević
Također, dodaje, "ljudi su skloni ovaj problem promatrati kao nešto što će se dogoditi u dalekoj budućnosti - iako predviđanja znanstvenika teške posljedice globalnog zatopljenja vremenski smještaju već u sljedećih nekoliko desetljeća. Nadalje, teške posljedice klimatskih promjena u našim glavama obično se vežu za geografski i socijalno udaljena mjesta, odnosno zemlje u razvoju, s kojima asociramo lošu infrastrukturu te nedostatak progresivnih javnih politika i ekološke svijesti."
Ograničenja i barijere
Određenu ulogu igraju i psihološke barijere, koje se dijele u klastere, a jedan od njih se odnosi na našu ograničenu kogniciju, objašnjava psihologinja: "Naši pradavni mozgovi navikli su biti orijentirani na neposredne i bliske prijetnje. Uz to, naše znanje je ograničeno, obojeno pojednostavljenim i često pristranim medijskim izvještajima. Ne pomaže ni činjenica da konstantna preplavljenost informacijama iz okoline dovodi do otupjelosti na poruke o opasnosti klimatskih promjena. Dodajte tome prstohvat nepobjedivog ljudskog optimizma i percipirane bespomoćnosti pojedinca pred ovako enormnim problemom i dobivamo pravi recept za pasivnost''.
Nikako se, dodaje, ne može zanemariti ni utjecaj ideoloških uvjerenja, pri čemu vjerovanje u potpuno neregulirano tržište, želja za očuvanjem komfora i statusa quo, kao i uvjerenje da će nas tehnološki napredak kad tad spasiti od posljedica globalnog zatopljenja, dovode do manje spremnosti na promjenu. Dio razloga se tiče i naših dosadašnjih ulaganja. Ljudi ulažu u određeni način života, npr. posjedovanje osobnog automobila ili štednju za avionsku kartu za odlazak na odmor. Kada smo dosad toliko već dali, zašto ne bismo uživali u plodovima svog rada i malo uživali? Pogotovo ako naš susjed radi to isto i nema namjeru ničega se odreći."
Svijest, odgovornost i javne politike
Da bismo bolje razumjeli što nas kao ljude pokreće i sputava u boljoj brizi za okoliš, stoga je jako važno uzeti u obzir psihološka ograničenja i barijere, napominje Stojević i zaključuje: "Na taj način možemo kao pojedinci donositi odluke o promjenama u ponašanju, ali i na razini društva donositi javne politike koje će uzeti u obzir naše iracionalno i nesavršeno djelovanje."
Edukacija pritom igra jako važnu ulogu i od velikog je značaja, upozoravaju stručnjaci, potaknuti građane na svakodnevno promišljanje i djelovanje kako bi se posljedice klimatskih promjena ublažile. Naime, bez velikog pritiska građanki i građana, države i korporacije će i dalje nastaviti poslovati po starome i time nas još dublje gurnuti u višestruke krize u kojima već živimo.
Pritom je svakako važno imati na umu i da je problem vrlo kompleksan te prožima sve razine društva, a sve je više onih koji upozoravaju da društveno-ekološka, ali i ekonomska transformacija nije u fokusu većine zapadnih zemalja jer bi to značilo kompletnu promjenu dominantnog ekonomskog i društvenog sustava – kapitalizma, kojemu je na prvom mjestu kratkoročni profit. No, ljudi moraju uvidjeti da imaju moć, koliko god se situacija činila bezizlaznom.
-
Pošta priznala problemKupci platforme koju Hrvati obožavaju očajni - vratili pakete, novca nema: "Čekam 50 dana, prebacuju odgovornost..."
-
Drama u ČeškojPucnjava u gradskoj vijećnici: Dvoje mrtvih, poznat mogući motiv napada
-
Pogledajte snimkeVIDEO Nesvakidašnji prizori uznemirili ljude kod Čazme i u Zagrebu: "Majka je rekla da izađem iz kuće jer nešto takvo još nisam vidjela"
