Nova studija otkriva da psilocibin može ublažiti depresiju u samo osam dana i imati učinke koji traju oko tri mjeseca.
Podijelite
Jedna kontrolirana doza psihotropne tvari proizvela je brze i dugotrajnije promjene simptoma depresije, što dovodi u pitanje uobičajena očekivanja o brzini djelovanja psihijatrijskih terapija. Riječ je o rezultatima istraživanja iz kliničkog ispitivanja provedenog na Institutu Karolinska u Švedskoj i objavljenog u časopisu JAMA Network Open.
Spomenuto istraživanje su predvodili Hampus Yngwe, doktorand psihijatrije na Institutu Karolinska, i Johan Lundberg, izvanredni profesor psihijatrije na istom institutu. U nasumičnom ispitivanju uključeno je 35 osoba s ponavljajućom depresijom. Sudionici su raspoređeni u skupinu koja je primila psilocibin ili u skupinu koja je primila aktivni placebo, vitamin B3 (niacin), koji je oponašao blage fizičke učinke poput privremenog crvenila kože. Svi sudionici primali su strukturiranu psihološku podršku prije, tijekom i nakon primjene doze.
Unutar osam dana skupina koja je primila psilocibin pokazala je izraženo poboljšanje raspoloženja u usporedbi s placebom, pišu Yngwe i Lunberg u članku za The Conversation. Na procjeni nakon šest tjedana, više od polovice sudionika u psilocibinskoj skupini više nije ispunjavalo dijagnostičke kriterije za depresiju, dok je samo jedna osoba u placebo skupini postigla sličnu remisiju. Liječenje je općenito dobro podnošeno, iako su dvije osobe imale produljenu anksioznost koja je trajala nekoliko tjedana, istaknuli su Yngwe i Lunberg.
Tijekom jednogodišnjeg praćenja učinci u psilocibinskoj skupini trajali su nešto više od tri mjeseca prema samoprocjenama sudionika. Nakon toga razlika između skupina počela se smanjivati, jer se i placebo skupina postupno poboljšavala. Yngwe i Lunberg ipišu da je oko trećine sudionika u obje skupine započelo terapiju antidepresivima tijekom praćenja, u prosjeku oko četiri mjeseca nakon početka istraživanja.
Bilo je teško spriječiti sudionike da prepoznaju koju su terapiju primili jer je većina njih točno prepoznala koju je terapiju primila zbog karakterističnih subjektivnih učinaka psilocibina, napominju Yngwe i Lunberg. To je vjerojatno utjecalo na očekivanja i izvještavanje o simptomima, što otežava tumačenje stvarne veličine terapijskog učinka.