Papa Franjo skeptičan je prema takvim pojavama i prošle je godine izjavio za RAI da Gospina ukazanja "nisu uvijek stvarna" i da ona ne privlači pozornost na sebe.
Fenomeni koje su vjernici prepričavali poput pojave "stigmi" ili Isusovih rana od raspeća na rukama i nogama svetaca, često su postajali temelj svetištima i hodočašćima.
U dokumentu koji zamjenjuje pravila iz 1978., vatikanski Dikasterij za nauk vjere (DDF) poručio je da takve incidente treba procijeniti vrlo oprezno, budući da mogu biti lažni i iskorišteni za financijsku dobit ili stvaranje osobnih kultova.
Pročitajte i ovo
"Moguće su manipulacije, šteta jedinstvu Crkve, neopravdana financijska dobit i ozbiljne doktrinarne pogreške koje bi mogle izazvati skandale i potkopati vjerodostojnost Crkve", priopćio je DDF.
Dikasterij navodi da bi u pravilu u takvim slučajevima biskupi trebali izdati "nihil obstat", što je u praksi zeleno svjetlo vjernicima da pohode takve mjesta i da se ondje služe bogoslužja, ali ostavlja otvorenim pitanje može li Vatikan taj fenomen službeno priznati kao "nadnaravan".
Takva su priznanja u praksi iznimno rijetka.
Pročitajte i ovo
Mnoga su hodočasnička mjesta povezana s navodnim nadnaravnim događajima koje Vatikan nije potvrdio, ali to ne predstavlja ozbiljne probleme za vjeru.
Iako se ono ne spominje u dokumentu, Reuters kao primjer za to navodi popularno svetište Međugorje gdje se od 1981. godine prijavljuju višekratna Gospina ukazanja.
DDF je objavio da biskupi mogu izdati i pet drugih odluka, uključujući odbacivanje događaja kao nadnaravnog ili uvesti mjere zabrane ili ograničenja štovanja kontroverznih ili očito lažnih pojava.
Pročitajte i ovo
Prije nego što objave svoje odluke biskupi uvijek moraju tražiti odobrenje Vatikana. Papa i Dikasterij za nauk vjere imaju pravo izravne intervencije zaobilaženjem mjesnih crkvenih vlasti.
Proliferacija navodnih religioznih fenomena, od kojih su neki očito bili lažni, bio je jedan od čimbenika iza raskola u kršćanstvu i pojave protestantizma u Europi u 16. stoljeću.
