U kolovozu 2015. godine Hardison je podvrgnut najvećoj i najkompliciranijoj transplantaciji lica, uz prognoze za preživljavanje tek 50-50 posto. On sad tvrdi da se taj rizik isplatio, jer mu je novo, transplatirano lice, omogućilo i nov, dostojanstveniji život.
"Nikad nisam pomišljao na odustajanje. Smrt nije najgora stvar koja se može dogoditi. Liječniku sam rekao da ću radije umrijeti nego živjeti kao što sam živio", rekao je Hardison za Detroit Free Press.
Ozljede je zadobio tijekom gašenja požara u jednoj kući u mjestu Senatobia, kad se na njega urušio strop u plamenu. Njegova zaštitna kaciga i aparat za disanje rastopili su mu se na glavi i licu te je završio s užasnim opeklinama lica.
Hardison je proveo čak 63 dana na odjelu za opekline u bolnici, a tijekom narednih 10 godina bio je podvrgnut čak 70 operativnih zahvata kako bi mu se sanirale rane na glavi i licu.
Zbog tih ozljeda, koje su ga učinile stravično unakaženim, Hardison kaže da su ga se ljudi koje poznaje počeli bojati, uključujući i njegovu djecu.
Da stvar bude gora, liječnik mu je rekao kako mu prijeti gubitak vida, zbog nedostatka kapaka, a Hardison je tad počeo razmišljati o transplantaciji lica.
Transplantacija je obavljena u kolovozu 2015. godine, u langone medicinskom centru Sveučilišta New York. Zahvat je trajao 26 sati i u njemu je sudjelovalo čak 100 stručnjaka.
Lice koje mu je presađeno pripadalo je 26-godišnjem mehaničaru Davidu Rodebaughu, koji je poginuo u biciklističkoj nesreći.
Danas je Hardison novi čovjek, potpuno se oporavio od transplantacije lica i ponovno ima razloga za osmijeh. "Sad mogu izaći zajedno s djecom", kaže.
