Kad Sanja uđe u stan, za Tobija više nitko drugi ne postoji.
Ona i suprug kupili su ljubimca za dijete, ali još kao štene dražesni bigl odmah se najviše vezao za nju.
Ljubav je to velika i posebna i jedan od ključnih elemenata u neobičnoj životnoj priči 45-godišnje Sanje Veličković iz Kragujevca, koja ističe da svoj život duguje upravo Tobiju.
Kako je Tobi spasio život Sanji
''Gledala sam neki film, a on je stavio glavu na moje grudi i počeo cviliti, što ranije nikada nije činio. Cvilio je cijelo vrijeme i to je trajalo. Tako jedne večeri, pa sljedeće ponovno. Mislila sam da se želi maziti, ali nije prestajao ni nakon maženja. Nisam znala što mu je i htjela sam ga odgurnuti od sebe, ali je on tada počeo režati. Prvi put je iskesio zube na mene i uopće mi nije bilo ugodno, malo sam se i prepala jer to nisam očekivala'', prisjetila se Sanja za Novu.rs
"On je po prirodi umiljat i razigran, nisam ga mogla prepoznati", dodala je, a njegovo neobično ponašanje nastavilo se tako što se počeo vrtjeti ukrug.
''Htjela sam vidjeti što mu je, spustila sam se, a on me je repom udario jako u lijevu dojku. Pokušala sam ga smiriti, a onda me njuškom još jače udario na isto mjesto. To me je zaboljelo toliko da sam se morala pridržati. U tom trenutku napipala sam nešto veličine zrna graha'', opisala je Sanja kako je otkrila tumor.
Bez Tobija Sanja više ne može zamisliti svoj život
Odmah je otišla na pregled na kojem su joj otkrivene dvije maligne i još jedna pretkancerogena promjena.
Na sreću, tumor je bio u ranoj fazi pa je Sanja izbjegla agresivne terapije, a liječenje je završila operativnim putem. Tada je, kaže, postala svjesna da joj je Tobi sačuvao glavu.
Ni nakon operacije nije se odvajao od nje: ''Dok sam ležala, glava mu je uvijek bila ili na mom ramenu ili na trbuhu. Nije dao nikome da priđe krevetu, čak ni mom djetetu. Tada se među nama razvila posebna veza i ja svoj život više ne mogu zamisliti bez njega''.
Od operacije su prošle dvije i pol godine, a Sanja se dobro osjeća i kaže: ''Uvjerena sam da tumor nikada ne bih sama napipala da nije bilo Tobija. I tko zna kada bih ga uopće i otkrila jer sam se osjećala dobro i bila sam puna energije.''
Iz osobnog iskustva upozorava da je ta vrsta karcinoma vrlo podmukla i zagovornica je redovnih liječničkih pregleda.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Bigl - lovac, ali i terapeutski pas
Tobijev slučaj nije iznenadio uzgajivačicu biglova Irenu Pantić, koja napominje da taj lovački pas ima izoštren i jak njuh i sposoban je predosjetiti kada su njegovi vlasnici u opasnosti.
''Bigl je najčešće asistent djeci s autizmom i psihofizičkim smetnjama. Mogu predosjetiti i pad razine šećera u krvi pa se treniraju i kao asistenti za dijabetičare. U praksi se pokazalo i da povoljno djeluju kod osoba koje se nalaze u posttraumatskom stresu pa bigl i na tom polju ima značajnu ulogu'', istaknula je Pantić.
