Da je religija jedan od ključnih elemenata nemira (ali nikako ne i jedini) na Bliskom istoku, znaju svi, no ono što možda ne znaju jesu apokaliptične vizije religijskih fanatika koji guraju SAD, Izrael i Iran u neprestani sukob ne bi li se ostvarilo upravo njihovo proročanstvo.
policija na terenu
FOTO Zločin u Lici: U dvorištu ubijene dvije žene, doznajemo tko je ubojica
Rat na Bliskom istoku
VIDEO Daleko je kraj rata? Iran odgovorio Trumpu, upozorio i Europu. NATO rasporedio sustav Patriot
Svi u šoku
Šala učenika završila tragedijom, učitelj u Americi poginuo ispred kuće: Njegova supruga - "Nemojte im suditi"
Pokušali smo na jednom mjestu skupiti sve detalje o teološkim vizijama, apokaliptičnim ciljevima i političkom pragmatizmu triju ključnih aktera čija se vjerska uvjerenja izravno prelijevaju u globalnu geopolitiku.
Iranski šijitski radikalizam: Vladavina u ime Skrivenog Imama
Iranski sustav predstavlja jedinstven spoj srednjovjekovne teologije i moderne diktature, gdje su vjerski fanatici (mule) ujedno i apsolutni vladari države.
Teologija i Skriveni Imam: Za razliku od sunita, iranski šijiti vjeruju u dvanaest imama. Dvanaesti imam (Mahdi) nije umro, već je od 9. stoljeća "skriven" (okultacija) i vratit će se na kraju vremena kako bi donio pravdu. Stoljećima su šijitski klerici smatrali da je svaka svjetovna vlast nelegitimna dok se on ne vrati, pa su se držali podalje od politike (kvijetizam).
Homeinijeva revolucija (Velajat-e Fakih): Ajatolah Homeini preokrenuo je to uzdržavanje od politike i uveo koncept "vladavine islamskog pravnika". Proglasio je da u odsutnosti Skrivenog Imama državu moraju voditi vjerski učenjaci jer su političari podložni korupciji. Vrhovni vođa tako dobiva apsolutnu vlast nad vojskom, pravosuđem i medijima.
Ruholah Homeini u egzilu u Francuskoj
Foto:
Afp
Apokaliptična retorika vs. Hladni pragmatizam: Iako stalno zazivaju uništenje "Velikog Sotone" (SAD) i "Malog Sotone" (Izrael) te pripremaju teren za dolazak Mahdija, iransko vodstvo je iznimno pragmatično. Homeini je ustavno propisao da je "očuvanje Islamske Republike najviša vjerska dužnost", zbog čega je režimu dopušteno kršiti čak i islamske zakone (uključujući fetve) ako im je ugrožen opstanak. Zato izbjegavaju izravan rat i koriste posrednike (Hezbolah, Hamas, hutiste) kako bi širili svoj (perzijsko-šijitski) imperijalizam, a sačuvali vlastiti teritorij.
Američki kršćanski cionisti: Ubrzavanje Armagedona
Za ovaj politički najutjecajniji birački blok u SAD-u (više od 50 milijuna glasača) podrška Izraelu nije pitanje vanjske politike ni geopolitike, već pitanje osobnog vjerskog spasenja, što ih čini osobito opasnima i fanatičnima. Za Benjamina Netanyahua oni su ključni ljudi u SAD-u, a ne američki Židovi, kojih je šest milijuna, uglavnom glasaju za demokrate i mnogi su kritični prema Izraelu.
Teologija "Kraja vremena" (Dispenzacionalizam): Oni doslovno tumače biblijska proročanstva koja nalažu strog redoslijed događaja prije povratka Isusa Krista:
- Židovi se moraju vratiti u Svetu Zemlju i osnovati državu (dogodilo se 1948.).
- Moraju preuzeti Jeruzalem (dogodilo se 1967.).
- Na mjestu islamskih svetinja na Brdu hrama mora se izgraditi Treći židovski hram.
Uzeće (Rapture) i Armagedon: Izgradnja Hrama pokrenut će veliku, krvavu bitku kod Armagedona - lokacija antičke tvrđave u današnjem Izraelu. Tada će pravi kršćani biti "uzneseni" na nebo (Rapture), a Židovi koji ostanu na Zemlji imat će izbor: preobratiti se na kršćanstvo ili stradati u plamenu.
Mike Pence na CUFI konvenciji
Foto:
Afp
Politička mašinerija i pragmatizam: Kršćanski cionisti nisu samo zaluđeni pasivni promatrači koji čekaju da Sudnji dan dođe sam od sebe. Oni su i politički pragmatičari koji kroz svoju teologiju provode stvarnu geopolitiku, te su tijekom desetljeća stvorili najjači politički lobi u Americi (poput organizacije Kršćani zajedno za Izrael - CUFI). Skupljaju milijarde za Izrael i sklapaju transakcijske ugovore s političarima, pa čak i amoralnima poput Donalda Trumpa. U zamjenu za monolitnu glasačku podršku traže ostvarenje svojih teoloških ciljeva: selidbu ambasade u Jeruzalem, priznavanje aneksije teritorija i agresivan stav prema Iranu.
Izraelski mesijanski cionizam: Početak Otkupljenja i Treći Hram
Dok je rani Izrael stvarala sekularna, socijalistička ljevica, danas političkim smjerom zemlje sve više upravljaju radikalni vjerski cionisti koji svaku političku odluku mjere božanskim metrom.
Šestodnevni rat 1967. kao božanski znak: Osvajanje Zapadne obale (biblijske Judeje i Samarije) i istočnog Jeruzalema u Šestodnevnom ratu za njih nije bila samo vojna pobjeda, već božansko čudo. Atchalta De'Geulah (Početak Otkupljenja) - znak da im Bog vraća zemlju i da moraju ubrzati dolazak židovskog Mesije.
Grijeh kompromisa: Naseljavanje svakog centimetra "Velikog Izraela" za njih je najveća vjerska dužnost. Koncept "zemlja za mir" (prepuštanje teritorija Palestincima) smatraju neoprostivim grijehom koji će zaustaviti dolazak Mesije. Zato su toliko fanatični oko izgradnje ilegalnih naselja na Zapadnoj obali, zbog čega na tom području vlada konstantno nasilje doseljenika nad Palestincima.
Naoružani židovski doseljenici grade sinagogu
Foto:
Afp
Rušenje džamija i "Gog i Magog": Njihov konačni cilj je rušenje džamije Al-Aksa i Kupole na stijeni te izgradnja Trećeg hrama. Svjesni su da bi to izazvalo rat s cijelim islamskim svijetom, ali oni taj rat žele. Vide ga kao starozavjetni "Rat Goga i Magoga", iz kojeg će Izrael izaći pobjednički. Ova opsesija ide toliko daleko da uvoze genetski modificirane crvene junice iz Teksasa, čiji im je pepeo potreban za ritualno čišćenje prostora za Hram. Ove junice im nabavljaju - pogađate - oni kršćanski cionisti iz prethodnog odlomka.
Prelazak na vlast: Desetljećima su bili na margini. Primjerice, rabin Meir Kahane, čija je stranka bila zabranjena zbog rasizma, ili Baruch Goldstein, koji je 1994. masakrirao 29 Palestinaca u džamiji u Hebronu, ali danas ljudi poput Itamara Ben-Gvira i Bezalela Smotricha drže ključne ministarske pozicije i diktiraju poteze Benjamina Netanyahua, kojem nad glavom visi prijetnja zatvorom zbog korupcije.
Makijavelistički "Sveti trokut" i Brakovi iz računa
Ono što ovu situaciju čini posebno opasnom je način na koji te tri radikalne skupine zapravo koriste jedna drugu kroz ciničnu realpolitiku, unatoč tome što se teološki preziru:
-
Izrael i Evangelici: Izraelci (posebice desnica) znaju da ih evangelici na kraju svoje priče planiraju "pokrstiti ili spaliti". No, to jednostavno ignoriraju. Uzimaju njihov politički utjecaj, oružje i milijarde dolara kako bi osigurali vlastiti opstanak danas, ne zamarajući se onim što evangelička proročanstva kažu o "sutra".
-
Izrael i Iransko bjesnilo: Radikalizam i povici "Smrt Izraelu" iz Teherana savršeno odgovaraju izraelskoj diplomaciji. Izrael koristi to iransko ludilo kako bi se Zapadu predstavio kao "predziđe civilizacije" i jedina brana protiv mora islamskog ekstremizma koji bi se mogao preliti na čitav Zapad, čime osigurava bezuvjetnu zapadnu podršku za svoje vojne akcije.
-
Iran i "Mali Sotona": Iranskom režimu nužno treba Izrael kao apsolutni, apokaliptični neprijatelj. Sukob s "cionističkim entitetom" glavni je izvor njihova legitimiteta u islamskom svijetu i savršen izgovor za održavanje diktature, gušenje vlastitih građana i širenje vojne kontrole nad susjednim arapskim državama.
Ponavljamo, ovo nije jedini razlog sukoba i previranja na Bliskom istoku, ali s godinama je postao sve važniji, osobito u SAD-u i Izraelu, načelno demokratskim društvima sa sve većim utjecajem vjerskih fanatika u usporedbi s kojima teheranske mule djeluju ponešto razboritije. Treba uvijek imati na umu da su za obične sljedbenike sva ova tri smjera njihova vjerska uvjerenja iznimno važna, no za elitu na vrhu tu se ipak prije svega radi o moći, utjecaju i novcu.