Težnje sirijskih Kurda dugo su vremena bile gušene pod arapskim nacionalističkim režimom Bašara al Asada i njegova oca Hafeza, koji je vladao Sirijom od 1970. do 2000.
Pročitajte i ovo
Najveća sirijska manjina, Kurdi obuhvaćaju oko deset posto sirijske predratne populacije od 23 milijuna ljudi. Uglavnom žive na sjeveroistoku, u malim područjima uz sjevernu granicu s Turskom te u Alepu.
Kurdi su se žalili na to da su im pod Asadovom strankom Baath oduzeta mnoga ljudska prava te da im je kultura potisnuta. Na kurdskim područjima u Siriji izbijali su ograničeni prosvjedi dok nije u ožujku 2011. počeo prodemokratski ustanak protiv Al Asada.
U srpnju 2012. snage Al Asada iznenada su se povukle iz većine kurdskih gradova na sjeveru i sjeveroistoku, održavajući ograničenu prisutnost samo u glavnim sjeveroistočnim gradovima Kamišliju i Al Hasakehu.
Stranka demokratske unije (PYD) brzo je preuzela kontrolu i formirala miliciju Postrojbe narodne zaštite (YPG) za obranu tih područja.
Od listopada 2014. YPG je imao jaku podršku zračnih snaga koalicije pod vodstvom SAD-a što im je omogućilo da istisnu militante IS-a iz Kobanea. Zauzimanjem Kobanea ojačao je moral i status YPG-a, kao velike sile u borbi protiv IS-a.
Za PYD i YPG drži se da su blisko povezani s Kurdistanskom radničkom strankom (PKK), koja vodi gerilski rat protiv Turske, a EU i SAD su je proglasile terorističkom organizacijom.
Međutim mnogi Kurdi umjesto toga podupiru različite frakcije Kurdske demokratske stranke Sirije (KDPS) bliske predsjedniku Masudu Barzaniju u iračkoj autonomnoj kurdskoj regiji.
KDPS i njegovi saveznici osnovali su kurdsko nacionalno vijeće, koje surađuje s glavnom sirijskom oporbenom skupinom, Nacionalnom koalicijom.
Oni optužuju PYD da monopoliziraju vlast u područjima pod nadzorom Kurda i tlače oporbu. Mjera koju su PYD i njegovi saveznici donijeli u četvrtak korak je prema potpunoj autonomiji u toj regiji. (Hina)
