Dječak zaražen kugom, 17 osoba u karanteni, tisuće primaju cjepivo

Neimenovani dječak iz zabačenog ruskog mjesta Koš-Agač u pokrajini Altai, zarazio se smrtonosnom bubonskom kugom i nalazi se u po život opasnom stanju u lokalnoj bolnici, piše Siberian Times. Dječak je bio s djedom u lovu na mrmote te se zarazio tijekom lova, u kojem je pomagao djedu u deranju kože s tih glodavaca.

Pročitajte i ovo Putinova prijetnja Prijeti li Europi veliki sukob? Vojni stručnjak kritizira potez jedne članice NATO-a: "To je amaterizam u vojnom smislu" napad na Dnjipro Kremlj poručio: "Zapad je kriv što je ovaj sukob poprimio svjetske dimenzije..."

Dječak se tijekom procesa odstranjivanja kože porezao te se vjeruje da se na taj način i zarazio smrtonosnom baketrijom. Kao mjeru opreza, lokalne vlasti naručile su čak 15.000 cjepiva protiv kuge te je u tijeku masovan program cjepljenja, u kojem je već 6192 lokalna stanovnika dobilo cjepivo, izvjestile su ruske nadležne službe.

Očekuje se da će približno 19.000 ljudi iz te regije primiti preventivno cjepivo, a prioritet su dobile najriskantnije grupe: medicinari, profesionalne službe, pastiri i lovci.

Krzno mrmota se prodaje kao jeftina zamjena za samurovinu, a nije nepoznanica da ti glodavci prenose bubonsku kugu.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u periodu između 2004. i 2013. godine, više od 13.000 ljudi iz Azije, Afrike i Amerike zarazilo se bubonskom kugom. Od te brojke, njih oko 900 je i umrlo.

Crna smrt

Vjeruje se da je bubonska kuga bila uzrok epidemije "Crne smrti" u 14. stoljeću, koja je poharala Aziju, Europu i Afriku te uzela 50 milijuna života. Samo u Europi, procjenjuje se, populacija je zbog toga pala između 30 i 60 posto.

Postoje zapravo tri vrste kuge, od kojih je bubnska najzloglasnija i praktički je sinonim za kugu općenito. Međutim, postoje još i plućna kuga te kužna sepsa.

Način zaraze i liječenje

Buboničku kugu najčešće prenose zaražene mušice i muhe, koje bakteriju pokupe od zaraženih malih životinja. Isto tako, osoba se može zaraziti ako dođe u kontakt s tjelesnim izlučevinama zaražene životinje. Jednom kad dođe do kontakta, bakterija uđe pod kožu putuje limfnim sustavom do limfnih čvorova te uzrokuje njihovu tešku upalu.

Nekoliko antibiotika je efektivno u liječenju te zaraze, a među njima su streptomiacin, gentamicin i doksiciklin. Bez liječenja stopa smrtnosti iznosi između 30 i 90 posto te nastupa obično unutar deset dana od zaraze.