Rat u Ukrajini ušao je u petu godinu i sada je još jednom jasno da predstavlja seizmičku evoluciju svijeta s obzirom na prirodu ratovanja, ravnotežu globalnih sila i europsku sigurnost.
Dok i dalje traje iscrpljujuća nemilosrdna bitka u kojoj opasnost doista vreba sa svih strana, njezine su posljedice jasno vidljive i tisućama kilometara daleko od rovova na prvoj crti bojišnice.
Premda rasprava o njezinim uzrocima još traje, nedvojbeno je da je tobožnja "specijalna operacija" Vladimira Putina već ostavila vrlo duboke političke, demografske i ekonomske posljedice. Europa je sigurnosno transformirana, Rusija dugoročno konfrontirana sa Zapadom, a Ukrajina, unatoč razaranjima, nastavlja borbu za teritorijalni integritet, napominju analitičari.
Konačni ishod ostaje nepredvidljiv, a posljedice, ne samo na Ukrajinu nego i na globalne odnosu, trajne su i nepovratne.
Ako padne Kijev, na redu je Europa?
Svim žrtvama unatoč ili možda baš zbog njih duh otpora ukrajinskog naroda snažan je i postojan sve ove godine. Neki će, doduše, primjetiti - što im drugo i preostaje, ali nema sumnje da Ukrajnci žude za njegovim prestankom koliko god rat za njih nije samo borba za teritorij nego za opstanak države i identiteta. A da ruska mašina stane, želi i ostatak Europe koji strahuje koliko ih još vremena dijeli od trenutka kada će ratni stroj krenuti prema drugim granicama NATO-a.
Nije to laka spoznaja, barem za neke, ali dok se Moskva iscrpljuje u Ukrajini, saveznici su pošteđeni od veće akcije, a opet i tu borbu netko mora financirati - Zapad je taj, a troškovi za obrambene proračune i za grijanje ogromni su. Paradoks je to na koji upozoravaju analitičari i stručnjaci napominjući da europska ekonomija sada troši manje, ali riskira da potroši puno više ako se sukob proširi u budućnosti.
Što će biti tada vrlo je upitno, pogotovo s obzirom na određena previranja među članicama Europske unije i NATO-a s naglaskom na Mađarsku i još neke zemlje te SAD. Američka administracija na čelu s Donaldom Trumpom signalizira veći interes za oživljavanje ekonomskih veza s Rusijom negoli za ponovnu stabilizaciju europskog sigurnosnog poretka.
"Četiri godine nakon ruske invazije na Ukrajinu, predviđanja da će se Europa zaglibiti u unutarnjim podjelama i izgubiti političku snagu zbog svoje podrške Ukrajini nisu se ostvarila. Istina, Europljani još uvijek ne djeluju u potpunosti u skladu sa svojom procjenom da je suprotstavljanje ruskom ratu jednako važno za njihovu vlastitu sigurnost kao i za sigurnost Ukrajine. Europa još uvijek treba učiniti više i djelovati brže kako bi se mogla suprotstaviti današnjim i sutrašnjim agresorima i jednog dana ih odvratiti", upozorava Almut Möller iz Europskog centra za politike, direktorica za europske i globalne poslove i voditeljica programa Europa u svijetu.
Promjene u sigurnosnoj arhitekturi
Do velikih promjena, možda ne dovoljnih, ipak je došlo. Kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu Finska i Švedska postale su članice NATO-a, čime je okončana njihova dugogodišnja vojna neutralnost te su sve zemlje Baltičkog mora, osim Rusije, koja se snažno povezala i sa Sjevernom Korejom, postale dijelom Saveza. Dio Europe počeo se i naoružavati u obujmu koji nije viđen od Hladnog rata, a u mnogim državama ponovo se uvodi vojni rok. Ukrajina, međutim, još uvijek čeka da postane dio EU-a.
Rat je izmijenio i strukturu europskih institucija. Europska komisija dobila je novog povjerenika za obranu, a diplomatsku politiku Unije vodi estonska političarka poznata po oštrom stavu prema Moskvi dok su baltičke i istočnoeuropske zemlje, koje su dugo upozoravale na rusku prijetnju, dobile veći utjecaj unutar EU-a.
"Mijenjamo svoje navike kako bismo odgovorili na ovu novu realnost, slično kao što smo promijenili način života nakon terorističkih prijetnji u proteklom desetljeću. Danas živimo u opasnijem svijetu i toga smo svjesni", kaže analitičar Cyrille Bret iz Instituta Jacques Delors.
Prijetnje se više ne svode samo na rat u Ukrajini. Europa bilježi rast hibridnih napada, cyber operacija i incidenata s dronovima. Obavještajne službe pojedinih država upozoravaju da bi Rusija u idućih pet godina mogla napasti neku članicu NATO-a.
Nada umjesto strategije, crveni tepih za ratnog zločinca
"No, na četvrtu godišnjicu ruske invazije na Ukrajinu, Europa se mora suočiti s neugodnom istinom: još uvijek ne čini dovoljno. Iako je osigurala oružje, financiranje i utočište te usvojila 19 paketa sankcija protiv Rusije, podrška je često stizala presporo, u nedovoljnim količinama ili tek nakon dugotrajne političke rasprave. Značajna promjena u protekloj godini, koja se ogleda u većim europskim obrambenim izdacima i pojavi Koalicije voljnih, potaknuta je Trumpovom odlukom da zaustavi američku vojnu pomoć Ukrajini i smanji obveze prema europskoj sigurnosti", dodaje politička analitičarka Amanda Paul.
Kad je riječ o Americi koju sada vodi Donald Trump, on će o stanju nacije govoriti baš na četvrtu obljetnicu ruske invazije na Ukrajinu, što je podsjetnik da još uvijek nije okončao rat za koji je nekoć tvrdio da ga može zaustaviti u roku od 24 sata. Umjesto toga prostirao je na Aljasci crveni tepih za Putina, koji se suočava s optužnicom za ratne zločine, i čudio se kako "Vladimir lijepo priča, a onda navečer sve bombardira." Ranije je Zelenskog napao zbog oblačenja.
Nakon što je Trumpov potpredsjednik J.D.Vance prošle godine šokirao europske članice, Trumpov državni tajnik Marco Rubio na ovomjesečnoj je Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji priznao da SAD ne zna želi li Rusija doista mir. No, posljedica za Moskvu teško da će biti, čak ni nakon što su posljednji trilateralni pregovori u Ženevi završili nakon dva sata bez javnog napretka. Mirovni pregovori nalik su beskonačnosti.
Promijenilo se... sve
U međuvremenu, narušena je globalna ravnoteža snaga, a SAD se povlači od obveza supremacije i glumi šerifa samo u onome što smatra svojim dvorištem uz neskriveno svojatanje Grenlanda i posezanjem čak i prema Islandu.
No, istovremeno, kako upozoravaju neki analitičari, strahuje od moćne i jake Europske unije pa zato napada europski integritet dok drugi smatraju i da bi SAD mogle dozvoliti Rusiji da ima slobodne ruke u Ukrajini u zamjenu za potpunu američku dominaciju nad Zapadnom hemisferom pri čemu navode primjer Trumpova udara u Venezueli. Nova-stara meta sada je Iran što cijelu jednadžbu čini još neizvjesnijom.
Svjetske sile, pak, slijede vlastitu agendu u Ukrajini. "Kina se suzdržavala od pružanja dovoljne vojne podrške kako bi jamčila pobjedu Rusije, ali kupuje dovoljno nafte i prodaje dovoljno bespilotnih letjelica s dvojnom namjenom kako bi Rusija opstala, dok Moskva polako postaje mlađi partner u odnosu. Indija, desetljećima azijski saveznik po izboru Amerikanaca, godinama financira Moskvu kupujući jeftinu naftu i možda usporava samo zbog većeg trgovinskog sporazuma sa SAD-om", piše glavni međunarodni sigurnosni dopisnik CNN-a Nick Paton Walsh.
Ne treba smetnuti s uma i da Kina, o kojoj Rusija ovisi, ima interes zamrznuti angažman SAD-a u Europi, kako bi mogla odvratila svoje snage od Indo-Pacifika te se posvetiti Tajvanu. Spor oko tog otoka koji Kina smatra svojim teritorijem spada u jedno od najopasnijih kriznih žarišta na svijetu. Poslije napada Rusije na Ukrajinu, širom svijeta zavladala je zabrinutost da bi Kina na sličan način mogla pokušati osvojiti Tajvan.
Vojni sukob imao bi velike posljedice za globalno gospodarstvo, naime, ako eskalira spor između SAD-a i Kine, bio bi to sukob dviju nuklearnih sila, a stručnjaci smatraju da bi rat oko Tajvana imao veće gospodarske posljedice nego rat u Ukrajini. Nije naodmet podsjetiti i da je nedavno istekao Novi START sporazum između Rusije i SAD-a.
Dvostruka mjerila
Buknulo je u međuvremenu ili se rasplamsalo još žarišta i sukoba na velikoj karti svijeta, no jedan je brutalno pokazao kako postoje dvostruka mjerila. Osim rata u Ukrajini, dugo i još duže bez naznaka pravog kraja traje onaj u pojasu Gaze koja je danas sravnjena sa zemljom, a pobijeni su deseci tisuća ljudi, najviše djece.
Ukrajinu se snažno podržava i osuđuje Rusiju, šalje humanitarnu i vojnu pomoć, tisuće prognanih dobili su novi dom, no s Palestinom je drugačije - ma koliko god je tek nedavno jedno kratko vrijeme bila popularna solidarnost s gladnim Palestincima i bez obzira na to što su stručnjaci koji se bave genocidom upozorili da se ondje događa genocid koji vrši Izrael, Palestince uvijek prati onaj - ali i svima im se kao uteg stavlja Hamas i napad 7. 10 2023.
Izrael je snažna, geopolitički važna i bogata država koja ima jaku suradnju s SAD-om, Europom i dobrim dijelom ostatka svijeta, a Palestince se gleda gotovo isključivo kao teroriste pri čemu se, upozoravaju analitičari, zanemaruje kontekst u kojem se događa užas u Gazi i patnja ljudi koja traje desetljećima, a uzrok joj je Izrael. Ispada da i nisu rijetki oni koji bi ondje gledali Trumpovu Rivijeru Gaza.
Trag na svakom koraku, nema više iluzija
Kada je riječ o posljedicama ruske invazije, koje se osjećaju u cijelom svijetu, jedna od njih je i nedostatak hrane, posebno u zemljama koje ovise o uvozu ukrajinskih žitarica i jestivog ulja, kao što su Egipat i Indija. No, kontekst je puno širi s obzirom na to da sukob, zajedno s ekstremnim vremenskim prilikama uzrokovanim klimatskim promjenama i privrednim šokom koji još vuče teret pandemije, potiče globalnu krizu nestašice hrane.
Sve do rata Rusija je bila glavni izvor energije za ostatak Europe. Bila je najveći svjetski izvoznik prirodnog plina, drugi po veličini izvoznik sirove nafte i treći po veličini svjetski izvoznik ugljena. Tri četvrtine njezina plina i gotovo polovica sirove nafte odlazilo je u Europu. Kada je Rusija napala Ukrajinu, Europska unija pokušala je prekinuti oslanjanje na rusku energiju.
Mnogima se to učinilo i kao prilika da se ispune ciljeve vezani za zaštitu klime izgradnjom obnovljivih izvora energije i povećanjem energetske učinkovitosti, no ne može se ignorirati određena ograničenja s obzirom na brzinu prelaska na alternativne oblike energije.
Rastuća potražnja za neruskim izvorima energije dovela je do porasta cijena širom svijeta, a zna se kako to ide s inflacijom - kada poskupe hrana i gorivo, poskupi i sve ostalo. Cijene bi, smatraju stručnjaci, mogle još godinama ostati visoke, pogotovo s obzirom na niz kriza koje su već tu ili tek slijede - dovoljno je spomenuti Trumpovu ideju o napadu na Iran koji se očekuje svakoga trenutka.
Sigurno je samo da iluzija više nema - stvoren je novi svjetski poredak, samo još igra nije završena do kraja.
-
pogledajte fotkeKakva čast! Na proslavu posebnog jubileja stigao i predsjednik Milanović s buketom cvijeća
-
respiratorni virusLiječnik o porastu slučajeva zaražene djece: "Ako ovo primijetite, javite se u bolnicu"
-
POREZ NA NEKRETNINEGrađanima stižu rješenja iz Porezne, rok za plaćanje je 15 dana: "Imate pravo na žalbu"
