Priča o otmici na tisuće Jazida sa Sindžara u kolovozu prošle godine i dalje ne jenjava. Oni nesretnici koji nisu uspjeli pobjeći pred navalom divljaka Islamske Države danas su ili mrtvi ili u zatočeništvu ili nam dana spričaju neke od najpotresnijih priča ikad ispričanih.
Pročitajte i ovo
Nižu se spekulacije
Gdje je nestao sirijski diktator? "Ako se ovo dogodilo, sigurno je mrtav"
Ljudi slave na ulicama
Bašar al-Asad pobjegao iz zemlje - sirijski pobunjenici zauzeli glavni grad, raskomadali i kip pokojnog vladara: "Sloboda!"
Jedna od takvih je i priča Mahmuda i njegove žene Ahlam.
Mahmoud je obavljao neke poslove kad su džihadisti upali u njihovo selo i odveli Ahlam zajedno s njihovo troje djece od kojih je najmlađe tada bilo tek mjesec dana staro.
'Uzeli su nam mobitele, novac, nakit. Imali su oružje, pod nišanom su nas prisilili da uđemo u kamione', ispričala je Ahlam. Odvezli su ih u zatvor u Tal Afaru odakle su bili prevažani iz sela u selo da bi ih na kraju odveli u Mosul.
'Napisali su naša imena na papir i pitali nas što želimo raditi - raditi u polju, čistiti ili raditi sa stokom', kaže Ahmal.
Oni su odabrali biti stočari pa su ih odveli u selo u kojem su živjeli u kući zajedno s još 40 osoba. Tamo je Ahlam pronašla mobitel kojeg su ostavili bivši stanari i te je skrivajući se nazvala svog supruga koji je do tog trena vjerovao kako mu je cijela obitelj ubijena.
Bila im je seks robinja: Džihadisti se iživljavali na djevojčici (9), ostala trudna
Islamska država objavila novi video: Ponovit će se 9/11?
Svjedočila je pokušaju bijega dvojice muškaraca. Džihadisti su ih uhvatili, polomili ium kosti, privezali za automobile i vukli po selu. Njihova mrtva tijela bacili su u jarak i zabranili ikome da ih pokopa. Ostali zarobljenici su pod okriljem noći bacili na njihova tijela sloj zemlje ne bi li im ostavili koliko-toliko dostojanstva.
Kad su džihadisti iz sela odveli starije zarobljenike Ahlam je shvatila da mora pokušati pobjeći. Oko ponoći je krenula pokupivši djecu. Molila se da beba ne zaplače i da starija djeca ostanu uz nju i budu tiho.
Nisu imali pojma kuda idu, nadali su se da ih put vodi prema slobodi. Kad je sunce počelo izlaziti Ahmal se bojala da će ih uhvatiti. 'Mislila sam. Što ću s djecom? Pa ne mogu ih sve primiti u ruke i trčati', kaže Ahmal.
Na sreću, ubrzo po izlasku sunca stigli su u kurdski dio Iraka gdje je u kampu ponovno, nakon 8 mjeseci zatočeništva, srela svog muža.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook