Alojz Peterle, čiju kandidaturu podupiru stranke desnog centra u vladi premijera Janeza Janše, u izjavama o odnosima s Hrvatskom nastojao je podcrtati bliskost stajalištima sadašnje vlade.
U javnim je nastupima naglašavao kako bi Hrvatska vlada primjenom ZERP-a na Sloveniju još jednom pokazala 'nevjerodostojnost', te da bi kao budući slovenski predsjednik jasno isticao da Slovenija ne može pregovarati s Hrvatskom o 'cjelovitosti Piranskog zaljeva' i 'izlazu na otvoreno
more' jer je, kako je ustvrdio, Slovenija to imala prilikom
proglašenja nezavisnosti 1991. godine.
'O onome što je tada bilo naše ne možemo pregovarati, a kad je riječ o teritoriju gdje granica nije jasna, onda se je potrebno dogovoriti koji će kriterij biti prevladavajući - načelo prirodne ili katastarske granice', ocjena je predsjedničkog kandidata
Peterlea.
Peterle je najavio da bi, za razliku od dosadašnjeg predsjednika Janeza Drnovšeka, bio kooperativan s vladom i ne bi 'solirao' samostalnim vanjskopolitičkim akcijama prije nego se o tome postigne konsenzus.
U sučeljavanjima kandidata Peterle je zastupao stajalište da je
pitanje devizne štednje Ljubljanske banke Zagreb 'sukcesijsko
pitanje', te da ga treba riješiti Hrvatska, dok je za nuklearku Krško rekao da se zauzima za uvažavanje 'partnerskog odnosa' obaju suvlasnika.
Drugi predsjednički kandidat, Danilo Tuerk, kojega podržavaju stranke lijevog centra, svojim se pogledima na otvorena pitanja s Hrvatskom, koja su u slovenskoj politici već standardizirana, nije, osim u nijansama, razlikovao od Peterlea.
Isticao je da bi se u tim odnosima kao predsjednik zalagao za obranu slovenskih nacionalnih interesa, tražio širi nacionalni konsenzus, te pritom doprinio traženju rješenja, među ostalim i kao poznavatelj međunarodnog prava i diplomat s velikim iskustvom iz vremena kad je bio pomoćnih glavnog tajnika UN-a za politička pitanja.
Na pitanje kako riješiti otvorena pitanja s Hrvatskom, Tuerk je
odgovarao da bi kao predsjednik to činio s potrebnom 'odlučnošću i strpljivošću'. U svojim je izjavama Tuerk bio mnogo naklonjeniji od Peterlea u vezi s 'neusklađenim' vanjskopolitičkim akcijama Janeza Drnovšeka, ali i kritičan što njegovi susreti s hrvatskim predsjednikom, na kojima su se davale neke inicijative, nisu urodili plodom nego su ti poticaji zamrli.
Iako je svojedobno pozdravio neformalni dogovor premijera Janeza Janše i Ive Sanadera o rješavanju otvorenog pitanja granice pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, Tuerk je zadnjih dana iznio jaku suzdržanost u vezi s tom namjerom, naglašavajući kako je potrebno održati i druge opcije jer praksa tog suda ne ide na ruku službenim stajalištima Ljubljane.
Tuerk je u srijedu, u jednom od zadnjih javnih nastupa u Ljubljani pred nedjeljne izbore, rekao da je skeptičan prema prihvaćanju usluga ICJ-a, jer arbitraža pred tim sudištem 'zbog određenih proceduralnih pravila ne bi bila povoljna za Sloveniju', te da osobno više mogućnosti vidi u ad-hoc arbitraži.
O tom je problemu on govorio i prije nekoliko mjeseci kao stručnjak za međunarodno pravo, kada je u razgovoru za tjednik 'Mag' upozorio na praksu ICJ-a da razgraničenje na moru određuje na temelju crte sredine uz uvažavanje povijesnih okolnosti. No, Tuerk je tada upozorio da se u Sloveniji prečesto u odnosima s Hrvatskom barata, kako je rekao, 'televizijskom diplomacijom', koja sužava mogućnost konstruktivnog dijaloga te naglasio da i eventualna odluka za ICJ ne znači da se bilateralni dijalog, u kojemu bi bilo moguće naći 'izvansudsko rješenje', u tom slučaju automatski isključuje.
