Nomadsko pleme koje živi na području Papue Nove Gvineje je na rubu istrebljenja. Umiru od lako izlječivih bolesti. Za deset godina bi mogli potpuno izumrijeti, a njihova kultura i jezik nestati, prenosi National Geographic.
Jedan od posljednjih nomadskih naroda uputio je iznenađujuću potresnu poruku suvremenom svijetu da će prihvatiti životne promjene uz sasvim malu cijenu koja bi im osigurala opstanak.
'Mi, Meakambuti, voljni smo odustati od lova, neprestanog seljakanja i života u planinskim pećinama, ukoliko nam vlada da bolnicu i školu, dvije lopate i dvije sjekire, kako bismo mogli sebi sagraditi domove.'
Bolesti koje prosječan čovjek suvremenog svijeta bez problema preboli i preživi u ovom djelu svijeta oduzele su mnoge živote. Malarija, tuberkuloza, ili blaže bolesti od ovih, kao i porodi zamjenili su nekada najgore neprijatelje nasilne hvatače cura za udaju, kanibale i ubojice.
Ekipa National Geographica imala je što vidjeti kada su ih posjetili.
Lidia Maiyu leži u spilji, umire. Noge i ruke su joj poput kvrgastih štapića, sklupčana je u blizini logorske vatre. Njezine oči su široke, izložene smrti. Ona kašlje, viče od bolova. Lidia ima možda 15 godina, nisu sigurni. Prije tri mjeseca je rodila i beba je umrla. Grupa je napustila. Nju su ostavili u pećini i preselili se na Pasu Aiyo. Lidiin suprug kaže:'To je ono što se događa. Kada se razbolite, ili se oporavite ili ćete umrijeti.'
Može li cijeli narod preko noći promijeniti način života? Hoće li svoj dom uspjeti pronaći na jednom mjestu i prihvatiti civilizaciju te tako nestati ili će pak nestati zbog izlječivih bolesti. Kakva budućnost čeka posljednje pećinske ljude?
