Ovo su najveće krađe podataka u povijesti!

1. Antika: Biblijski, Grčki i Rimski špijuni

Pročitajte i ovo krali privatne podatke Bivši zaposlenici Twittera optuženi da su špijunirali za Saudijsku Arabiju Traži privatne informacije Oprez, Gmailom kruži nova prijevara

Prije interneta, država kakve ih danas poznajemo, pa čak i prije pisanog jezika, postojali su špijuni, a njihova je uloga nekada bili vrlo slična njihovoj ulozi danas - saznati što više o protivnicima.

Stari Egipćani, Grci i Rimljani su svi imali svoje špijunske mreže, koje su služile za skupljanje podataka i davanje krivih podataka neprijatelju. No, zanimljivo je da je jedan od najboljih izvora o ranim danima špijunaže upravo Biblija.

Mnoge od priča iz Biblije su u stvari priče o skupljanju podataka u vojne ili političke svrhe. Mojsije je imao mrežu od 12 špijuna, svaki iz jednog od židovskih plemena, a priča o Samsonu i Dalili je u stvari priča o špijunki koja je poslana da pronađe slabost nepobjedivog neprijatelja.

2. 1606: Krađa čokolade

Iz vojne špijunaže nastala je takozvana industrijska ili korporativna špijunaža, tj. krađa intelektualnog vlasništva. Jedna od prvih takvih bila je krađa tajne čokolade.

Otkrićem Amerike, španjolski su konkvistadori otkrili i kakao, biljku čije su sjemenke domorodci obožavali, te čak i koristili kao novac. Piće od kakaa ubrzo je postalo vrlo cijenjeno i ekskluzivno među španjolskim plemstvom, a tajna njegovog recepta strogo čuvana.

No, 1606. je talijanski istraživač Antonio Carletti na jednom od svojih putovanja Amerikom otkrio španjolske plantaže kakaa, te je ubrzo objavio recept za 'slatku čokoladu', koja se velikom brzinom proširila svijetom.

3. 1708: Europljani kradu tajnu porculana

Tajna proizvodnje porculana otkrivena je tijekom 9. stoljeća u Kini. Iako je ovaj, tada vrlo cijenjen materijal, bio poznat na zapadu, uvozio se iz Azije, a o njegovoj vrijednosti dovoljno govori da su ga zvali 'bijelim zlatom'.

Jasno je da je postojao veliki interes za otkrivanje komplicirane formule proizvodnje ovog dragocjenog materijala. Iako su mnogi sa više ili manje uspjeha pokušavali replicirati taj proces, Europi je porculan dostupnim učinio klasičan čin industrijske špijunaže.

Francuski isusovac Francois Xavier d'Entrecolles je početkom 18. stoljeća otputovao u Kinu, te se, koristeći se znanjem nekih ljudi koje je preobrati na kršćanstvo, domogao potpunog recepta. Nakon što je svoja saznanja pismima poslao kući, porculan se počeo proizvoditi po cijeloj Europi, a Kina je izgubila svoj monopol.

4. 1789: Otac/špijun američke industrijske revolucije

Krajem 18. stoljeća, industrijska revolucija je bila u punom zamahu, te su nastali brojni strojevi koji su unaprijedili indsutrijski proces. Jedan od bitnijih strojeva toga doba bio je kotač za motanje pamuka pogonjen vodom, no njegova konstrukcija bila je dobro čuvana, engleska tajna.

Samuel Slater se još kao dijete zaposlio u jednoj tvornici koja je koristila takav sustav proizvodnje. Tijekom godina je napamet naučio svaki detalj toga stroja, te se sa 21 godinu preselio u SAD.

U svojoj novoj domovini je, koristeći se ukradenim dizajnom engleskog stroja, ubrzo otvorio tvornicu, te je do kraja života ovaj kradljivac informacija postao milioner.

5. 1848: Najveća pljačka čaja

Proizvodnja čaja, koliko god se ne činila kao nešto pretjerano komplicirano, je u stvari kompleksan, višestupanjski proces, koji u Europi sredinom 19. stoljeća još nije bio poznat. S druge strane, Kinezi su taj proces poznavali više od 2 tisućljećja.

U svrhu otkrivanja tog procesa, Britanska Istočnoindijska tvrtka je angažirala škota Roberta Fortunea, koji je, obučen u tradicionalnu kinesku nošnju, infiltrirao kineske tvornice čaja te saznao recept za proizvodnju istog i da... ih Kinezi truju.

Ispostavilo se da su Kinezi u procesu proizvodnje čaja u njega ubacivali umjetne boje, koje su za ljude otrovne. Kaka se Fortune vratio u Englesku, dočekan je kao junak iz dva razloga: donio je Englezima recept za piće koje obožavaju i dao im razlog da ne kupuju više nezdravi čaj iz Kine.

6. 1932.-1940: Hakiranje nacista

Tijekom Drugog svjetskog rata, radijska komunikacija Morzeovom abecedom lako se mogla presretati. Iz toga razloga su obje strane u ratu pokušavale što bolje šifrirati poruke, a jedan od najboljih strojeva za šifriranje bila je njemačka Enigma.

Dešifriranje Enigme ubrzo je postalo jedan od prioriteta Saveznika. Prvi korak u tom smjeru učinio je Poljak Marian Rejewski, koji je konstruirao napravu za dešifriranje pod nazivom 'Bomba'.

No s obzirom da su Nijemci nastavljali unaprjeđivati Enigmu, tek je slijedeća naprava tog tipa uspjela probiti šifru. Dizajnirao ju je Alan Turing, čovjek koji se danas smatra jednim od pionira računarstva, a omogućila je Saveznicima da jasno čitaju svu njemačku komunikaciju. Bila je to jedna od najvećih pobjeda u povijesti špijunaže, te jedan od odlučujućih trenutaka Drugog svjetskog rata.

7. 1983: Doba interneta

Rođenjem interneta krađa podataka je prešla iz sfere malih brojeva, recepata, nacrta i poruka, u sferu ogromnih količina podataka. Jedna od najvećih krađa podataka u povijesti, dogodila se upravo na samom početku doba interneta.

Hakeri su uspjeli probiti, čak i za to vrijeme, smiješno slabe sigurnosne mjere baze podataka tvrtke TRW, te ukrasti financijske i osobne podatke 90 miliona ljudi. Još je veća sramota bila što u TRW-u upad nisu ni primijetili do iduće godine.

Cijela priča je u javnosti prošla gotovo nezapaženo, no dovela je do donošenja strogih zakona protiv hakiranja.

8. 2008: Hakiranje Heartlanda

No najveća krađa podataka ovog tipa dogodila se pred samo nekoliko godina, kada su hakeri uspjeli ubaciti program koji bilježi transakcije na glavni server financijske tvrtke Heartland Payment Systems.

Kroz nekoliko tjedana, hakeri su uspjeli ukrasti podatke preko 130 miliuna ljudi. No, u ovom slučaju su odgovorni, ili bar dio njih, čak i pronađeni.

Na kraju istrage je uhićen jedan od hakera, koji je živio luksizan život u Miamiju, a nakon uhićenja je tvrdio da je cijelu stvar radio u kao agent američke tajne službe. Ostali odgovorni su identificirani jednostavno kao negdje 'u ili oko Rusije'.

9. 2009: Kina napada Google

Tijekom 2009. Google je otkrio neke vrlo uznemirujuće pokušaja upada u svoj sustav. Glasnogovornici firme su priznali da postoje stalni pokušaja upada u Google, ali da se takva razina sofisticiranosti rijetko vidi izvan obrambene industrije.

Ubrzo se ispostavilo da Google nije jedina napadnuta tvrtka. Adobe, Northrop Grumman i Yahoo su također bili napadnuti, a prema rezultatima istrage, počinitelj je najvjerojatnije bila Kineska vlada koja je kroz te napade pokušavala doznati podatke o protuvladinim aktivistima.

Cijeli slučaj je i dan danas osjetljiv slučaj u međunarodnim odnostima, a Kina tvrdi da Google i slične tvrtke pokušavaju nametnuti zapadnjačke svjetonazore cijelom svijetu.

10. 2010: Veliko hakiranje Gawkera

Mnogi korisnici interneta koriste isto korisničko ime i lozinku za sve što rade preko interenta. Takav pristup se pokazao kao loša ideja kada su hakeri uspjeli dobiti pristup serverima Gawker Medija.

Ono što je stvarno zanimljivo je da su nakon toga hakeri 'zapakirali' te podatke i objavili ih na internetu, kako bi ih bilo tko mogao skinuti.

Gawker se vrlo brzo javno ispričao, no šteta je bila učinjena. Nekoliko stotina tisuća korisnika izgubilo je svoje lozinke, te su njihovi korisnički računi počeli naokolo širiti spam.

11. 3 x 2011: Sonyjev hat-trick

Sonyju 2011. godina sigurno neće ostati u najboljem sjećanju. Tvrtka je pretrpila čak 3 velika napada na svoje servere, a u prvom od njih je svoje osobne podatke, uključujući brojeve kreditnih kartica izgubilo čak 77 milijuna korisnika.

Najgore od svega je bilo što su u Sonyju čekali 6 dana da uopće obavijeste korisnike o tome. Uslijedilo je još 2 napad, jedan koji je dosegnuo 10 000 korisnika, a poslijednji još milijun.

Na kraju su hakeri preplavili internet sasvim legalnim kuponima za skidanje glazbe sa Sonyjevog servisa za prodaju iste. Godina je definitivno mogla biti bolja za Sony.