Američki bjegunac Nicholas Rossi ispričao je niz fantastičnih priča dok je pokušavao izbjeći pravdu koja ga je čekala u rodnom SAD-u.
Lažirao je vlastitu smrt i pobjegao u Škotsku, gdje su njegove bizarne ludorije i tvrdnje o zamjeni identiteta dok se borio protiv izručenja izazvale svjetsku fascinaciju njegovim slučajem.
No stvarnost je konačno sustigla čovjeka s maskom za kisik, koji bi ostatak života mogao provesti u zatvoru nakon što je prije gotovo 20 godina proglašen krivim za silovanje dviju žena.
Nicholas Rossi - ili Arthur Knight, kako je inzistirao da ga zovu - u hodniku suda u Edinburghu sjedio je u svojim električnim invalidskim kolicima, odjeven u trodijelno odijelo i sa šeširom širokog oboda na glavu. Njegov hrapavi glas iza maske za kisik govorio je svima koji su htjeli slušati da je sve ovo strašan nesporazum.
Njegove ruke istodobno halapljivo su uzimale posjetnice svakog novinara koji ju je ponudio.
Rossijev odlazak sa suda tog dana postavio je ton za ono što je postala poznata scena - urnebesni komični performans pred kamerama tijekom kojeg je prevrnuo svoja invalidska kolica na pločnik pokušavajući se uvući u taksi koji ga je čekao.
Ime Nicholas Rossi prvi put je došlo u širu pozornost britanske javnosti nekoliko mjeseci ranije, u prosincu 2021., kada je uhićen na odjelu za Covid u bolnici u Glasgowu.
Osoblje je prepoznalo njegovu fotografiju i karakteristične tetovaže s Interpolove tjeralice. Problem za američke vlasti bio je taj što se čovjek kojeg su tražili izručiti na slijepo zakleo da je žrtva zamjene identiteta.
Tvrdio je da je Arthur Knight, siroče rođeno u Irskoj koje nikada nije bilo u Americi - i rekao je da to može dokazati.
Nekoliko tjedana nakon suda u Edinborghu, "Arthur" je sjedio u BBC-jevom studiju, sa suprugom Mirandom pokraj sebe, pričajući svoju priču pred kamerama.
Rekao je da je odrastao u domu za starije osobe u Dublinu i da je kao tinejdžer pobjegao u London. Tamo je s prijateljima prodavao knjige na tržnici Camden, poput Del Boya iz komedije Mućke.
Godinama kasnije oženio se Mirandom u Bristolu prije nego što su se preselili u Glasgow. Pokazao mi je njihov vjenčani list - uz koji je stigla i posebna dozvola Anglikanske crkve, jer "ne bih lagao nadbiskupu Canterburyja".
Ono što nije mogao pokazati bio je rodni list. Ili putovnica.
Bio je nejasan o svojim školskim danima i nije mogao reći što se dogodilo s njegovim starim prijateljima.
Ponekad je razgovor skretao jednako divlje kao i njegov naglasak - od tvrdnji da je preživio bombaški napad u londonskoj podzemnoj željeznici (pogriješio je u datumu) do priče o jednom susretu s Del Boyevim bratom Rodneyjem.
Više je puta poricao da je Nicholas Rossi, ali kadje upitan za tetovaže, rekao je da je "preumoran" da bi pokazao ruke.
Bila je to nadrealna, neuvjerljiva izvedba koju je preko Atlantika pratilo mnoštvo ljudi koji su prepoznali glavnog lika.
"Prepoznala bih te ruke bilo gdje", kasnije je izjavila Mary Grebinski.
Bila je studentica 2008. godine kada ju je Nicholas Rossi seksualno napao na putu do nastave. Osuđen je i upisan u registar seksualnih prijestupnika.
U Daytonu, Ohio – gradu gdje se dogodio taj napad – progovorila je Rossijeva bivša supruga.
Kathryn Heckendorn rekla je da mu je kupila crvenu svilenu pidžamu u kojoj je "Arthur" nosi na sebi prilikom dolaska na jedno ročište na sudu.
Njihov nesretni brak trajao je osam mjeseci. Sudac koji je odobrio njihov razvod 2016. rekao je da je Rossi kriv za "teško zanemarivanje dužnosti i okrutnost" zbog svog nasilnog ponašanja.
Razgovori poput ovog pomogli su popuniti praznine o Rossijevoj biografiji.
Nicholas Rossi rođen je kao Nicholas Alahverdian 1987. godine. Rossi je bilo prezime njegovog očuha. Kao tinejdžer provodio je vrijeme u ustanovi za skrb, a godinama kasnije uživao je u lokalnoj slavi kao borac za dobrobit djece.
Kada su se 2020. pojavila izvješća o Alahverdianovoj smrti, političari su odali počast s poda Zastupničkog doma Rhode Islanda. Prema online osmrtnici, njegove posljednje riječi bile su: "Ne boj se i trči prema blaženstvu sunca."
Ali nije trebalo dugo da se ova obmana počne raspetljavati. Svećenika koji je bio zamoljen da organizira misu zadušnicu detektiv je još tada upozorio da nema potrebe za tim jer "Nicholas nije mrtav".
Umjesto toga, vlasti su sumnjale da se Rossi nalazi negdje u Velikoj Britaniji, nakon što je pobjegao jer je otkrio da FBI istražuje njegovu prijevaru s kreditnim karticama.
Upravo je njegov online trag na kraju doveo policiju do njegove bolničke postelje u Glasgowu – ironično, jer se bjegunac oporavljao od pravog iskustva bliske smrti u obliku Covida.
Na jednom od svojih saslušanja o izručenju, šerif je komentirao da napredovanje u slučaju ne bi trebalo biti "raketna znanost". Ali pravni postupak se odugovlačio - velikim dijelom zbog Rossijevih ludorija.
Bilo je nepovezanih sudskih monologa, upitnih medicinskih epizoda i teatralnih ispada koji su često bili usmjereni prema njegovim vlastitim odvjetnicima kao uvod u njihovo otpuštanje. Za novinare koji su sjedili na javnoj galeriji suda, rijetko je bilo dosadno. Na jednom saslušanju Rossi je tvrdio da ga je korumpirani bolnički zaposlenik po imenu Patrick tetovirao dok je bio u komi.
U drugoj prilici citirao je Sherlocka Holmesa nakon što ga je novinar nakon pojavljivanja na sudu pitao je li igra završena. "Igra je tek počela. Igra slijedi", odgovorio je.
Na kraju je šerifov zaključak bio da je šarada Arthura Knighta bila "nevjerojatna" i "izmišljena". Ipak, Rossi je ostao pri svojoj priči - čak i nakon što je njegovo izručenje odobreno, a suci Visokog suda odbili njegovu žalbu.
Ostao je pri svojoj priči dok su ga američki maršali ukrcali u privatni mlažnjak, a zatvorski čuvari smjestili u zatvor okruga Utah. Držao se svoje priče na sudu u Utahu... sve dok odjednom nije prestao.
U listopadu prošle godine na rutinskom online saslušanju za jamčevinu iznenada je i bez upozorenja, otmjena engleska persona nestala. Govoreći jasnim američkim naglaskom, rekao je sucu da je rođen kao Nicholas Alahverdian prije nego što mu se ime promijenilo u Rossi. Tvrdio je da je sakrio svoj identitet kako bi izbjegao "prijetnje smrću".
Ali ozbiljne optužbe su ostale.
Rossi je bio suđen u dva odvojena slučaja, optužen za silovanje dviju žena 2008. u okrugu Salt Lake i okrugu Utah. Obje porote su ga proglasile krivim.
Sudac u Salt Lake Cityju opisao je Rossija kao "serijskog zlostavljača žena" i odredio mu kaznu od pet godina do doživotnog zatvora. Sudac u okrugu Utah izrekao je sličnu kaznu i presudio da bi to trebalo započeti na kraju prve zatvorske kazne.
Rossi prema tome mora odslužiti prvu minimalnu zatvorsku kaznu i 40% druge minimalne kazne, budući da mu je izrečena uzastopna kazna. To bi značilo da mora provesti najmanje sedam godina u zatvoru prije nego što stekne pravo na uvjetni otpust.
Stephen Jones, zamjenik državnog odvjetnika okruga Utah, rekao je da su Rossijevi postupci pokazali da je "kontinuirana prijetnja društvu i da treba provesti što više vremena u zatvoru".
Njegove žrtve su emotivno govorile na sudu o utjecaju njegovih zločina. Jedna je rekla da je za sobom ostavio "trag straha, boli i uništenja". Na kraju, unatoč svim pričama koje je izmislio Nicholas Rossi, njegove su žrtve imale zadnju riječ.
-
Na sjeveru HrvatskePucao u nevjenčanu suprugu i njezinu sestru: Jedna žena preminula, ubojica u bijegu
-
Upitna kvalitetaNove kuće se raspadaju: Banovina je obnovljena, ali - kako? Provjereno istražilo stanje na terenu
-
nova obvezaVelika promjena za strane radnike! Vlada donosi novi zakon: "Oni koji imaju kontakt s ljudima morat će..."
